Kanarski bor

Kanarski bor
Status zaštite
	; Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Pinophyta;
Razred:	Pinopsida;
Red:	Pinales;
Porodica:	Pinaceae;
Rod:	Pinus;
Podrod:	Pinus subg. Pinus;
Sekcija:	P. sect. Pinus;
Podsekcija:	P. subsect. Pinaster;
Vrsta:	P. canariensis;
Dvojno ime
	Pinus canariensis; C.Sm.
Rasprostranjenost
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Kanarski bor (Pinus canariensis), vrsta je golosjemenjača iz porodice četinjača Pinaceae. To je veliko zimzeleno drvo izvorno i endemsko za vanjske Kanarske otoke (Gran Canaria, Tenerife, El Hierro i La Palma) u Atlantskom oceanu. Suptropski je bor i ne podnosi niske temperature ili jak mraz, a preživljava temperature do oko -6 do -10 °C. Unutar svog prirodnog područja raste pod izuzetno promjenjivim režimima padalina, s manje od 300 mm do nekoliko tisuća, uglavnom zbog razlika u hvatanju magle od lišća. U toplim uvjetima ovo je jedan od najotpornijih borova koji živi i s manje od 200 mm padalina godišnje. Biljni je simbol otoka La Palma.^[2]

Rasprostranjenost

*P. canariensis* u prirodnom staništu na Kanarskim otocima

Izvorni raspon je donekle smanjen zbog pretjerane sječen, tako da velike šume postoje još samo na otocima Tenerife, La Palma i Gran Canaria. Vrlo velika stabla i dalje su rijetka zbog pretjerane sječenja.^[1] To je najviše drvo na Kanarskim otocima.

Opis

Pinus canariensis je veliko zimzeleno stablo, koje naraste od 30 do 40 m, s promjerom debla od 100 do 120 cm promjer trupa. Rijetko može narasti u visinu do 60 m, a promjer debla može biti do 265 cm.^[3] Zeleni do žuto-zeleni listovi su igličasti, u svežnjevima dužine 20-30 cm, s fino nazubljenim rubovima, često obješeni. Karakteristika vrste je pojava glaukoznih (plavkastozelenih) epikormičnih izbojaka koji rastu iz donjeg debla, ali u svom prirodnom području to se događa samo kao posljedica požara ili drugih oštećenja. Ovaj je bor jedna od najotpornijih četinjača na svijetu. Češeri su dugi 10–18 cm, široki 5 cm, sjajne kesten-smeđe boje, a često ostaje zatvoren nekoliko godina (serotinski češeri). Najbliži srodnici su mu Pinus roxburghii s Himalaje, mediteranski borovi Pinus pinea, Pinus halepensis, Pinus pinaster i Pinus brutia s istočnog Sredozemlja.

Fosilni zapis

Fosili Pinus canariensis opisani su iz fosilne flore okruga Kızılcahamam u Turskoj, iz ranog pliocenskog doba.^[4]

Uzgoj i namjene

Izuzetno duge iglice stabla značajno doprinose opskrbi otoka vodom, zauzimajući velike količine kondenzacije iz vlažnog zraka koji dolazi s Atlantika s prevladavajućim sjeveroistočnim vjetrom (lokalno nazvan "alisios"). Kondenzacija tada pada na tlo i tlo ga brzo apsorbira, na kraju prodirući do podzemnih vodonosnika.

Aromatično drvo, posebno srce, spada među najfinije borovo drvo - tvrdo, čvrsto i izdržljivo. U kopnenoj Španjolskoj, Južnoj Africi, Siciliji i Australiji postala je naturalizirana vrsta.

Pinus canariensis je popularno ukrasno drvo u toplijim podnebljima, poput privatnih vrtova, javnih krajolika i uličnih stabala u Kaliforniji.

Galerija

Deblo
Nezreli muški češer Pinus canariensis na Gran Canariji
Zreli otvoreni ženski češer
Uzorci na drvu
Vatrootporno deblo
Vilaflor, Tenerife
Jug Tenerifa
Pinus canariensis, Santa Cruz
Šuma Pinus canariensis, La Palma
Pinus canariensis, Caldera de Taburiente
Tenerife
Gran Canaria
Muški češeri Pinus canariensis, Temecula, Kalifornija, SAD

Izvori

↑ ^a ^b Farjon, A. 2003. Pinus canariensis. IUCN Red List of Threatened Species. 2003. Pristupljeno 11. listopada 2012.old-form url
↑ Ley 7/1991, de 30 de abril, de símbolos de la naturaleza para las Islas Canarias. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2011. Pristupljeno 25. rujna 2016.
↑ C.A.B. International. 4. travnja 2002. Pines of Silvicultural Importance: Compiled from the Forestry Compendium, CAB International. CABI. str. 35. ISBN 978-0-85199-539-7
↑ Kasaplıgil, B.-(1975): Pliocene Flora of Güvem village near Ankara, Turkey, Abstracts of the Papers Presented at the XII International Botanical Congress, Akademika Nauk SSSR, 1: 115, Leningrad

Vanjske poveznice

	Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Pinus canariensis
	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pinus canariensis
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Pinus canariensis

[IUCN-1] Farjon, A. 2003. Pinus canariensis. IUCN Red List of Threatened Species. 2003. Pristupljeno 11. listopada 2012.old-form url

[2] Ley 7/1991, de 30 de abril, de símbolos de la naturaleza para las Islas Canarias. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2011. Pristupljeno 25. rujna 2016.

[International2002-3] C.A.B. International. 4. travnja 2002. Pines of Silvicultural Importance: Compiled from the Forestry Compendium, CAB International. CABI. str. 35. ISBN 978-0-85199-539-7

[4] Kasaplıgil, B.-(1975): Pliocene Flora of Güvem village near Ankara, Turkey, Abstracts of the Papers Presented at the XII International Botanical Congress, Akademika Nauk SSSR, 1: 115, Leningrad

[1]

[2]

[3]

[4]