Idi na sadržaj

Masakr u Ahmićima

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
UN-ove mirovne snage skupljaju tijela iz Ahmića
Razrušena džamija u Ahmićima, april 1993.
Lokacija općine Vitez, u sklopu koje se nalaze Ahmići

Masakr u Ahmićima je ratni zločin kojeg su počinili pripadnici 4. bojne vojne policije HVO-a i jedinice “Jokeri” protiv bošnjačkih civila tokom bošnjačko-hrvatskog sukoba 16. aprila 1993. u selu Ahmićima, u općini Vitez u Bosni i Hercegovini. Ubijeno je 116 osoba.[1] To je bio najveći pojedinačni pokolj tokom sukoba između Bošnjaka i bosanskohercegovačkih Hrvata.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločin protiv čovječnosti, a jedan od zapovjednika ove akcije, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora.[2] Pokolj su otkrile mirovne snage UN-a sastavljene od britanske vojske i pukovnik Bob Stewart.[3][4][5]

Napad

[uredi | uredi izvor]

U petak, 16. aprila, u 5:30 ujutro, došlo je do istovremenih sukoba između HVO-a i Armije BiH u naseljima Vitez, Stari Vitez, Ahmići, Nadioci, Šantići, Pirići, Novaci, Putiš i Donja Večeriska. Tog jutra, HVO vozila blokirala su glavne ceste, a napad na Ahmiće je započeo sa tri strane kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu gdje su vojnici čekali i pucali na ljude.[6] Male grupe od oko 5-10 vojnika išle su od kuće do kuće, palili ih, te ubijali ili tjerali mještane.[6] Na kraju, Ahmići su teško razoreni. Ubijeno je 116 osoba, od čega su 32 bili žene a 11 djeca mlađa od 18 godina. Dvije lokalne džamije su uništene eksplozivima.[6] Prema Centru za ljudska prava u Zenici, od 200 bošnjačkih kuća, spaljeno je 180.[6]

Počinioci su bili pripadnici slijedećih jedinica: Anti-teroristička bojna Vojne Policije HVO-a "Jokeri", Viteška brigada HVO-a, Vitezovi te brigada "Nikola Šubić Zrinski".

Suđenja

[uredi | uredi izvor]

Nakon tragičnih događaja, hrvatski politički vrh pokušao je zataškati cijeli slučaj ili okriviti drugu stranu u ratu u Bosni. Dario Kordić i Tihomir Blaškić su osporavali da je HVO imao ikakve veze sa Ahmićima. Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić otkrio je mnogobrojne dokumenate i tonske zapise o planu Franje Tuđmana za napad na pojedine lokacije u Bosni i Hercegovini protiv Bošnjaka.[7][8]

Tokom suđenja u Haagu saslušane su izjave nekoliko svjedoka. Svjedok B je u početnom, otvorenom dijelu svjedočenja ispričao kako je u njegovu kuću 16. aprila 1993. godine ušao vojnik koji je izveo svjedokovog brata na balkon odakle su se zatim čula tri ili četiri pucnja.

...Taj vojnik je zatim izveo na balkon mene i majku i naredio nam da skočimo, - nastavio je svjedok, napominjući da su vojnici oko njegove kuće bili u maskirnim uniformama, jedan je imao crnu maramu oko glave, a jedan drugi je bio namazan po licu...[9]

Svjedokinja D govorila je kako su u periodu između prvog oružanog incidenta u Ahmićima u oktobru 1992. godine i napada 16. aprila 1993. godine odnosi između Hrvata i Bošnjaka u Ahmićima bili pogoršani.

...Incidenti su bili gotovo svakodnevni, oni (Hrvati) su nas vrijeđali i provocirali, - ustvrdila je, napominjući kako su prije tog razdoblja međunacionalni odnosi bili dobri.[9]

6. septembra 2000, na konferenciji za novinare Policijske uprave zadarske, glasnogovornik Ivan Bilić službeno je potvrdio da su Ante Slišković, bivši načelnik SIS-a u Kiseljaku, i Tomislav Vlajić, Sliškovićev pomoćnik, uhapšeni u ponedjeljak navečer na području Republike Hrvatske. Obojica su državljani Hrvatske, a njihova imena povezuju se sa zločinima u Ahmićima. Premijer Ivica Račan ocijenio je da hapšenjem dvojice osumnjičenika za ratni zločin u Ahmićima hrvatska država dokazuje da u njoj više nijedan zločinac neće moći živjeti mirno i slobodno.[10]

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osudio je Kordića na 25 godina zatvora te je definirao te događaje kao kratkotrajni međunarodni sukob Hrvatske i Bosne i Hercegovine.[11] Presuda Međunarodnog suda bila je slijedeća:[2]

...Prije januara 1993. ABiH i HVO su imali zajedničku vojnu kontrolu nad Lašvanskom dolinom u središnjoj Bosni. Međutim, snage ABiH su uglavnom bile smještene kako bi konfrotirali snage bosanskih Srba koje su, potpomognute JNA, izvršavale svoju vlastitu ofanzivu u Bosni i Hercegovini te su napredovali do područja sjeverozapadno od Travnika s jedne strane te do sjeveroistoka od Kiseljaka s druge. Potom, u januaru i aprilu 1993, HVO je pokrenula niz napada kako bi osigurala Lašvansku dolinu. Niz je započet u januaru napadom na Busovaču te je potom nastavljen 16. aprila općim napadom u Lašvanskoj dolini koji je kulminirao masakrom u selu Ahmići kada je ubijeno preko 100 Bošnjaka, uključujući mnoge žene i djecu...

Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić bili su nepravedno prvostepenom presudom osuđeni na zatvorske kazne od 6 do 10 godina zbog navodnog učešća u napadu, ali tek pravomoćnom presudom 2001. su oslobođeni svake krivice, nakon više od 4 godine nevino provedenih u pritvoru. Drago Josipović dobio je 12 a Vladimir Šantić 18 godina zatvora.[12] Dragan Papić oslobođen je krivice.[13]

Paško Ljubičić

[uredi | uredi izvor]

Na suđenju koje je trajalo od 2006-2008, Sudsko vijeće Suda Bosne i Hercegovine donijelo je 29. aprila 2008. godine prvostepenu presudu, kojom je optuženi Paško Ljubičić proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti nad civilnim stanovništvom u području Srednje Bosne u periodu od januara do maja 1993. godine, te mu je izrečena kazna od 10 godina zatvora.[14] Ljubičić je bio u pritvoru u Bosni i Hercegovini od 22. septembra 2006. godine.[15]

Josipovićevo izvinjenje

[uredi | uredi izvor]

15. aprila 2010, novoizabrani predsjednik Hrvatske Ivo Josipović u pratnji vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića i poglavara Islamske zajednice u BiH reis-ul-uleme Mustafe Cerića, poklonio se bošnjačkim žrtvama hrvatskih zločina u Ahmićima, a zatim i hrvatskim žrtvama bošnjačkih zločina u Križančevom Selu. U Ahmićima je položio vijenac na kojem je pisalo Nevinim žrtvama, predsjednik Republike.[16] Događaj su pratili svjetski mediji. Josipović je novinarima izjavio:

...Svi smo se ovdje ujedinili u želji da se oda počast žrtvama, da se sjetimo žrtava i kažemo nikad više...ovdje su narodi jako puno propatili i zaslužuju bolju budućnost...[17][18][19]

Reis Cerić kazao je kako se ličnim primjerom postiže puno više nego riječima:

...Ovo je danas jedan od tih dana u BiH, kad smo se osobnim primjerom zauzeli za povjerenje i vraćanje povjerenja među ljudima, a okupili smo se na poziv predsjednika Josipovića...

Pritom je podsjetio koliko su Ahmići i Križančevo Selo bolni za Bošnjake i Hrvate.

...Želimo na ovaj način zatvoriti jednu ružnu stranicu u našim odnosima i otvoriti novu".[20]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Aida Cerkez-Robinson (15 April 2010) Croatian president honors war victims in Bosnia, The Guardian
  2. ^ a b "ICTY: Kordić and Čerkez verdict" (PDF). ICTY. 26. 2. 2001. Pristupljeno 25. 4. 2010.
  3. ^ Colin McInnes, Nicholas J. Wheeler. "Dimensions of Western military intervention".
  4. ^ Welsh, Paul (14. augusta 1999.). "Return to the land he never really left". London: independent.co.uk. Arhivirano s originala, 4. 11. 2012. Pristupljeno 23. 4. 2010. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  5. ^ Charles R. Shrader. "The Muslim-Croat civil war in Central Bosnia: a military history, 1992-1994".
  6. ^ a b c d "ICTY: Blaškić verdict" (PDF).
  7. ^ Sherwell, Philip; Petric, Alina (18. 6. 2000). "Tudjman tapes reveal plans to divide Bosnia and hide war crimes". London: Telegraph.co.uk. Pristupljeno 23. 4. 2010.
  8. ^ Lashmar, Paul; Bruce, Cabell; Cookson, John (1. 11. 2000). "Secret recordings link dead dictator to Bosnia crimes". London: Independent News. Arhivirano s originala, 15. 2. 2020. Pristupljeno 23. 4. 2010.
  9. ^ a b SUDSKI PROCESI U DEN HAAGU Arhivirano 24. 9. 2015. na Wayback Machine, HRT, 27-08-1998
  10. ^ UHIĆENI ANTE SLIŠKOVIĆ I TOMO VLAJIĆ POVEZANI SA ZLOČINIMA U AHMIĆIMA Arhivirano 25. 10. 2014. na Wayback Machine, HRT, 06-09-2000
  11. ^ "HRW: Conflict between Bosnia and Herzegovina and Croatia". Arhivirano s originala, 7. 1. 2019. Pristupljeno 25. 4. 2010., Human Rights Watch
  12. ^ "3 Croats Cleared; First Time War Crimes Rulings Are Reversed". New York Times. 24. 10. 2001. Pristupljeno 21. 8. 2010.
  13. ^ Suzanne Daley (24. 10. 2001). "War Crimes Court Convicts 5 Bosnian Croats in '93 Massacre". New York Times. Pristupljeno 21. 8. 2010.
  14. ^ Zločin u Ahmićima Suđenje Paški Ljubičiću[mrtav link]
  15. ^ "Izvještaj sa suđenja Pašku Ljubičiću X-KRO/06/241 Sud Bosne i Hercegovine". Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 20. 12. 2012.
  16. ^ Ivo Josipović u Ahmićima: Nikad više![mrtav link] Dalje. 2010-04-15. Preuzeto 2010-08-21.
  17. ^ Jutarnji list; Josipović će se u Ahmićima ispričati za zločine Hrvata u BiH, 13-04-2010.
  18. ^ Slobodna Dalmacija; Josipović se poklonio žrtvama Ahmića i Križančeva sela, 15-04-2010
  19. ^ Croatian president apologizes to Bosnia for role in war, Deutsche Welle, 14-04-2010. Preuzeto 2010-04-25.
  20. ^ Josipović u Ahmićima: Ovo se ne smije ponoviti..., Dnevnik.hr, 15-04-2010. Preuzeto 2010-04-25.
  21. ^ Warriors (1999), Internet Movie Database
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Masakr_u_Ahmićima&oldid=3619759"