Prijeđi na sadržaj

Ksantos

Coordinates: 36°21′25″N 29°19′5.1″E / 36.35694°N 29.318083°E / 36.35694; 29.318083
Izvor: Wikipedija
Ksantos sa svetištem Letoon
Svjetska baštinaUNESCO
 Turska


Ksantos na mapi Turske
Ksantos
Ksantos
Lokacija Ksantosa u Turskoj
Registriran:1988. (12. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno i prirodno dobro
Mjerilo:ii. iii
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Ksantos (likijski: Arñna, grčki: Ξάνθος, latinski: Xanthus) je starogrčki grad i prijestolnica antičke Likije, danas kod mjesta Kınık u turskoj pokrajini Antaliji. Ksantos je ime dobio po istoimenoj rijeci Ksantosu (turski: Koca Çayı) koja prolazi kroz grad, a koja svoje ime duguje svojoj žutoj boji (grčki: Xanthos znači "žuto") od aluvijalnog tla doline. Ksantos je u nekim antičkim izvorima često poistvjećivan s cijelom pokrajinom Likijom.

Ksantos je zbog jedinstvenog spoja likijske tradicije i helenističkih utjecaja, osobito vidljivog u pogrebnoj arhitekturi i epigrafskim natpisima, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1988. godine.

Likijske grobnice iznad rimskog kazališta

Historija

[uredi | uredi kod]
Likijske grobnice u Ksantosu

Prema grčkoj legendi, rijeka Ksantos je nastala porođajnim trzajima Lete, majke blizanaca Apolona i Artemide.

Ksantos spominju brojni grčki[1] i rimski pisci. Između ostalih Strabo ga spominje kao najveći likijski grad Arñna (hetitski Arinna) na rijeci Sibros ili Sirbis (perzijski Sirbe znači "žuto"), dok Herodot ističe kako su odatle Likijci, kao jedan od "naroda s mora" oko 1200. pne. napali Hetitsko carstvo, ali i to da su Likijci podrijetlom s Krete, a u Likiju su došli tijekom Trojanskog rata. Apijan i Herodot navode kako ga je Harpagus osvojio u ime Perzijskog carstva 540. pne. Prema predaji Likijci su nakon neuspješne obrane opsjednutog grada uništili svoju akropolu i usmrtili svoje obitelji, te izvršili samoubulački protunapad protiv nadmoćnije perzijske vojske u kojemu su svi poginuli. Osim oko 80 obitelji koje su se zatekle izvan grada, cijelo pučanstvo Ksantosa je tada izginulo.

Za vrijeme perzijske vlasti grad je napredovao i već 520. pne. je kovao svoj novac, a 516. pne. je uvršten na popis gradova koji su plaćali danak Dariju I.. Prosperitet Ksantosa najuočljiviji je u njegovim raskošnim grobnicama poput "Pajavine grobnice" i još slavnijeg "Nerejidskog spomenika" (slika desno) koje su u potpunosti rekonstruirane u Britanskom muzeju u Londonu. Nerejidin spomenik je direktno inspirirao Mauzolej u Halikarnasu, jedno od sedam svjetskih čuda antike. Tada je izgrađen i Letoon, Letino svetište 8 km od Ksantosa.

Kako je grad nekoliko puta mijenjao strane u Grčko-perzijskim ratovima, uništen je između 475. i 470. pne. (bilo od strane atenskog generala Kimona ili od Perzijanaca). Grad se obnovio koncem 5. vijeka pne. kada ga osvaja obližnji polis Telmessos (Fethiye).

Arijan je opisao mirnu predaju Ksantosa Aleksandru Velikom, dok Apijan navodi da je grad bio opljačkan. Nakon Aleksandrove smrti grad je mijenjao vlasnike. Diodor sa Sicilije navodi kako ga je Ptolemej I. Soter osvojio od Antigona. Apijan, Dion Kasije i Plutarh navode kako ga je Marko Junije Brut uništio tijekom Rimskog građanskog rata oko 42. pne., a Marko Antonije ga je dao obnoviti. Iz rimskog razdoblja su pronađeni ostaci rimskog kazališta, a Marinos je naveo da je u kasnijem antičkom razdoblju postojala i gramatička škola. Nekad je kod današnjeg sela Kemera postojao i rimski most preko rijeke Ksantos, dug preko 500 metara, od kojeg su ostali samo ostaci tri segmentna luka, najstarija na svijetu.

Grad je još bio naseljen u bizantskom dobu, kada je izgrađeno i nekoliko bazilika, no u 7. vijeku su ga Arapi pretvorili u ruševine. Od 1838. do 1844. godine arheološka iskapanja je izveo Englez Charles Fellows koji je dao prenijeti mnoge umjetnine u Britanski muzej.

Odlike

[uredi | uredi kod]
Reljef s grobnice Kibernisa iz oko 480. pne. Visina 102 cm.

Istočno od rijeke Ksantos nalazi se Likijska akropola koja je oblikovana tijekom helenističkog i bizantskog razdoblja. Crkva je izgrađena na sjeveroistočnom kraju, dok je grad utvrđen zapadnim zidom od citadele, uz rijeku. Sjeverno od akropole nalazi se rimsko kazalište koje dominira rimskom agorom. Cijelo ovo područje označeno je brojnim likijskim nadgrobnim spomenicima koji se osobito spektakularno uzdižu iz ruševina. Od Vespazijanovog slavoluka, koji je na jugu, sjeverno prema helenističkoj akropoli pruža se veliko i neorganizirano arheološko nalazište Donjeg grada.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. U Ilijadi Ksantos je ime riječnog boga koji pokušava udaviti Ahileja (XXI.), ime jednog Ahilejevog polubožanskog konja, ali i pokrajine rijeke Ksantos iz koje dolaze trojanski junaci Glauk i Sarpedon.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]

36°21′25″N 29°19′5.1″E / 36.35694°N 29.318083°E / 36.35694; 29.318083