Kanton 10
Kanton 10
Hercegbosanska županija | |
|---|---|
 | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Sjedište | Livno |
| Uprava | |
| • Predsjednik | Ivan Vukadin |
| Površina | |
| • Ukupno | 4.899,10 km² |
| Stanovništvo (2013.) | 84.127 |
| • Gustina | 17/km² |
| Sajt | https://www.vladahbz.com/ |
 | Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti. |
 | Ovom članku ili jednom njegovom dijelu nedostaju izvori. Molimo vas da pomognete Wikipediji i dodate odgovarajuće izvore u članak. |
 | Moguće je da ovaj članak ili neki njegov dio sadrži zastarjele podatke Molimo vas da pomognete Wikipediji u ažuriranju članka, ukoliko je to moguće. Za više detalja, pogledajte stranicu za razgovor. |
Kanton 10 (ostali nazivi: Hercegbosanska županija, Sjeverna Hercegovina, Livanjski kanton, Zapadnobosanski kanton) je jedan od deset kantona u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine, smešten u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Sjedište kantona je u Livnu.
Teritorija kantona je površine 4.899 km², što ga čini desetim delom Bosne i Hercegovine. Na cenzusu 2013. godine, 84.127 ljudi je živelo u kantonu.[1]
Velika kraška polja (Livanjsko polje, Duvanjsko polje, Glamočko polje, Kupreško polje) ovog kantona su njegova glavna geografska karakteristika.
Lokalne vlasti ovaj kanton nazivaju Hercegbosanska županija. To je posljedica događanja tokom rata u Bosni kada je deo ove teritorije obuhvatala nekadašnja Herceg-Bosna, ratni entitet bosanskih Hrvata.
Bošnjaci, pak, koriste izraz Zapadnobosanski kanton, jer geografska regija Zapadna Bosna ima nešto širi opseg, odnosno naziv podsjeća na Autonomnu republiku Zapadnu Bosnu, nepriznatu državu pristaša Fikreta Abdića, koja je nestala za vrijeme prošlog rata. Umjesto toga se preferira izraz Livanjski kanton', koji se opet ustalio zbog poznatih antagonizama između tomislavgrađana i livnjaka, pa je činjenica da takav naziv odgovara i livnjacima i muslimanima.
Neutralan naziv za ovaj kanton je Kanton 10, kog najčešće upotrebljavaju međunarodne institucije.
Kanton se sastoji od 6 opština
Kanton zaprema površinu od 4.899 km2 ili 19% površine Federacije BiH. Po popisu stanovništva iz 2013. godine na području kantona obitavalo je 84.127 stanovnika, s malom gustoćom naseljenosti (17 stanovnika/km2).
Prirodne i geografske karakteristike ovog područja su raznolike, od plodnih, prostranih polja i nepreglednih pašnjaka, rijeka i jezera pa do stoljetnih listopadnih i zimzelenih šuma, i pružaju obilne mogućnosti za život i gospodarski razvitak temeljen na poljoprivrednoj proizvodnji, stočarstvu, te drvnoj industriji. Ekološki čista i netaknuta priroda, umjerena kontinentalna klima, zemljopisni položaj te blizina i dobra prometna povezanost sa ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, te susjedne Hrvatske, napose Dalmacijom, kojoj gospodarski i tradicionalno gravitira, bitni su faktori za privredni razvoj ovog kraja.
Hercegbosanski kanton je teško stradao tokom proteklog rata i spada u najteže pogođena područja na području Federacije Bosne i Hercegovine. Proces obnove je spor i težak međutim privreda već pokazuje znakove oporavka, uglavnom vidljive u segmentu građevinarstva, drvo-prerađivačke industrije, malog poduzetništva i obrta. Iako je trgovina još uvijek dominantna grana privrede, gledano s aspekta ukupnog broja preduzeća (191 ili 44,50% od ukupno 429 aktivnih preduzeća i 30% ukupnog prihoda).
Gledano sa aspekta ostvarenog prihoda u 1998 i 1999 godini značajan porast ostvaren je u građevinarstvu - indeks 234, u poljoprivredi i šumarstvu - indeks 192, kao i u prometu, industriji i rudarstvu. Trgovina bilježi smanjenje ostvarenih prihoda u odnosu na 1998. godinu za 2 indeksna poena, a isto tako i smanjenje učešća u ukupno ostvarenim prihodima na razini kantona sa sa 44,80% u 1998., na 30% u 1999. godini u korist ostalih proizvodnih djelatnosti, a osobito građevinarstva, poljoprivrede i šumarstva osobito ako se uzme u obzir da su ukupno ostvareni prihodi na razini kantona u 1999. godini povećani su za 25% u odnosu na 1998. godinu. Sve su to pozitivani pokazatelji oporavka privrede i temelj budućeg očekivanog razvitka.
