Kakanjska kultura
Kakanjska kultura je kultura mlađeg kamenog doba (neolit), koja se razvila na području Bosne i Hercegovine. Centralna Bosna, područje sarajevske, visočke i zeničke kotline, od prahistorije pa dodanašnjih dana bilo je jedno od glavnh područja naseljavanja, zbog svog geografskog položaja, i doline rijeke Bosne i njenih pritoka.
Poznato je ukupno šest lokaliteta : Obre I (stratum III i IV ), Kakanj – Plandište, Arnautovići, Okolište kod Visokog i Papratnica – Zagrebnica i Tuk kod Zavidovića.
Kakanjska kultura u prvoj fazi nastanka naslijedila je oblike i ukrase Starčevo – impresso kulture, najstarije neolitske kulture u centralnoj Bosni, za sada ustanovljene na lokalitetima Obre I i Gornja Tuzla.[1]
Lokalitet Obre I ima četiri faze, od koje dvije donje pripadaju Starčevo – impresso kulturi, a gornje dvije počecima i razvoju protokaknjske i kakanjske kulture. Kasnije će kakanjska kultura dosta utjecati na formiranje Butmirske kulture, najznačajnije neolitske kulture u centralnoj Bosni.
Hronološki se izdvajaju tri faze njenog razvoja:
- Kakanj I / starija faza.
- Kakanj II / srednja faza
- Kakanj III / mlađa faza
Analizom nalazišta može se zaključiti da su nosioci kakanjske kulture pravili zemunice, i nadzemne stambene objekte. Kuće su sa odgovarajućim ljevkastim jamama, pripadajućim ognjištem i radioničkim centrom. Od pokretnog materijala javljaju se glačani i kremeni materijal : kamene kalupaste, jezičaste ili glačane sjekire, nedovoljno obrađeni kremeni nožići, brusevi, strugače, borere. Koštani materijal kakanjske kulture obuhvata šila, glačale i spatule.
Keramika kakanjske kulture može se podijeliti u tri faze paralelne sa razvojnim fazama ove kulture.
Jedna od najvažnijih odlika ove faze jeste kontinuitet oblika i formi prenesenih iz starije Starčevo – impresso kulture. Karakterističan je prskani barbotin. Javlja se gruba keramika, kao imonohromna keramika bogata u oblicima. Svakako jedna od glavnih odlika koje kakanjske nalaze izdvaja u jednu posebnu neolitičku grupu jeste monhromna keramika i kakanjski ritoni . Riton je drevna posuda za čuvanje tekućina namijenjenih za obrede. Po ovim predmetima kakanjska kultura se uvrštava u širok krug neolitskog kompleksa koji je njegovao kult životne snage (od sjeverne Italije, Dalmacije i Epira do Egeje). Zanimljivi oblici za monohromnu keramiku jesu tulipanske kupe. Pred kraj faze javljaju se i zvonolike noge. Ornamentika rane faze dosta je jednostavna i riječ je uglavnom o plastičnim ukrasima iurezanim motivima.
U ovoj fazi javljaju autohtoni kakanjski oblici, te potpuno se prekida veza sa Starčevo – impresso kulturom ( nestaje barbotin ). Monohromna keramika još uvijek je nosilac keramografije ove kulture.Karakteristike koje se ističu kod ove keramike su upotreba zvonolikih nogu i oblik kakanjskog ritona s masivnim koničnim nogama
Potvrđena jedino na lokalitetu Arnautovići, gdje je pronađeno dosta fragmenata crnopolirane keramike koja je svojstvena butmirskoj kulturi. Izdvojene su određene varijante grube i fine keramike. Među grubom keramikom razlikujemo barbotinsku i običnu grubu keramiku, a u okviru fine keramike: monohromnu, crnoglačanui spiralnu keramiku.[2]
| Sesklo | Egej | 6500 pne | 5000 pne | Prva neolitska kultura u Evropi |
| Dimini | Egej | 5000 | 4400 | |
| Starčevo[3] | Centralni Balkan, Podunavlje | 6200 | 4500 | Kereš (Mađarska), Kriš (Rumunija) |
| Vinča | Centralni Balkan, Podunavlje | 5700 | 4500 | |
| Impresso | Jadran (Mediteran) | 6400 | 5500 | eng: Cardium pottery culture |
| Danilo | Jadran | 5400 | 3900 | |
| Kakanj | Jadran | 6230 | 4900 | |
| Butmir | Jadran | 5100 | 4500 | |
| Hvarsko - lisičićka[4] | Jadran | 4200 | 2500 | |
| Karanovo | Istočni Balkan | 6200 | 3500 | |
| Boian | Istočni Balkan | 4300 | 3500 | |
| Trakasta keramika | Srednji Dunav | 5500 | 4500 | eng: Linear Pottery culture |
| Lenđel | Srednji Dunav | 5000 | 3400 | |
| Tisa | Srednji Dunav | 5000 | 3400 | |
| Dnjestar-Bug | Moldavija, Ukrajina | 6200 | 4700 | |
| Cucuteni | Moldavija, Ukrajina | 5500 | 2700 | (rus: Tripolje) |
- ↑ „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016.[mrtav link]
- ↑ ANALIZA PRAHISTORIJSKIH KERAMIČKIH ULOMAKA SA LOKALITETA DONJE PAPRATNICE – ZAGREBNICE KOD KAKNJA -Edina Kadić, Filozofski fakultet Sarajevo, 2012
- ↑ „J. Balen, Rajna Šošić Klindžić, Tomislav Hršak - Starčevačka kultura”. Arheološki muzej u Zagrebu, 2014. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ↑ „Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA”. Pristupljeno 9. 2. 2016.