Eudikotiledone
| Eudikotiledone | |
|---|---|
| |
| Primula hortensis, eudikotiledona biljka | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Podcarstvo: | Embryophyta Spermatophyta
|
Eudikotiledone ili eudikotide su monofiletska grana cvjetnica koje su ranije označavane kao trikolpate ili ne-magnolidne dikotiledone. Ovaj botanički termin su prvi uveli evolucijski botaničar James A. Doyle i paleobotaničar Carol L. HottonHotton, 1991., da bi naglasili kasniju evolucijsku divergenciju trikolpatnih dikotiledona od ranijih, manje specijaliziranih, dikotiledona.[1]
Bliski odnosi među cvjetnica sa trikolplatnim polenom su prvobitno viđeni u morfološkim studijama zajedničkih izvedenih svojstava. Ove biljke imaju izrazitu zajedničku osobinu u polenovim zrnima sa tri pločice ili žljeba, paralelnim sa polarnom osi. Kasniji molekulskobiološki dokazi su potvrdili genetičku osnovu za evolucijske odnosa među cvjetnicama sa trobridim polenom i dva kotiledona. Termin znači "prave dikodiledone", jer obuhvataju većinu biljaka koje su uključene u dvokotiledone i imaju fenotipska obilježja dikotiledona. Izraz "eudikotile(done)" je naknadno široko usvojen u botanici da se imenuje jedana od dva najveća grane sjemenjača (čine preko 70% od vrsta ove grupe), a monokotiledone su druga granaj. Preostale cvjetnica se ponekad nazivaju bazne cvjetnice ili paleodikotiledone, ali ovi termini nisu široko ili dosljedno usvojeni, jer se ne odnose na monofiletsku grupu.[2][3]
Drugo ime za eudicotiledone je trikolpate, naziv koji se odnosi na rebrastu strukturu polena. Članovi grupe imaju trikolpatni polen, ili oblike koji su iz toga proizašli. Ovakav polen ima tri ili više pora, koje se nalaze u brazdi zvanoj kolpa. Nasuprot tome, većina drugih sjemenjača (koji je golosjemenjače, jednokotiledone i paleodikotiledone) proizvodi monobrazdni polen, sa jednom porom u različito orijentiranom utoru, zvanom sulkus. Neki botaničari preferiraju ime "trikolpates" da bi se izbjegla konfuzija sa dikotioledonama – nemonofiletskom grupom.[4]
U eukotiledone se svrstavaju brojne poznate biljke i mnoge koje su uobičajene u ishrani, drvećće i ukrasne biljke. Neki uobičajeni i poznati predstavnici su iz porodice suncokreta (Asteraceae), kao što su obični maslačak, u nezaboravak, kupus i drugi članovi porodice Brassicaceae, jabuka, ljutići, javori i makadamija. Većina lisnatog drveća sa srednjih nadmorskih visina također pripada eudikotilama, sa izuzecima kao što su drvenaste magnolije i tulipani koje pripadaju magnolidima i Ginkgo biloba , koja nije angiosperma.
Naziv "eudikotiledone" (množina) se koristi u APG sistemu, 1998. godine, i APG II sistemu, 2003., za klasifikaciju angiospermi. Odnosi se na kladus, monofiletsku grupu, koja uključuje većinu (bivših) dikotiledona.
Eukotiledone se mogu podijeliti u dvije grupe:
- bazne eudikotiledone i
- jezgarne eudikotiledone.
Bazne su neformalni naziv za parapfletsku grupu. Jezgarne eudikotiledone su monofiletske grupa. Jedna studija iz 2010. Sugerira da se jezarne eudikotiledone mogu podijeliti u dva ogranka: Gunnerales i "Pentapetalae", koja obuhvata sve preostale jezgarne eudikotile.
Pentapetalae se dijele u tri kladusa:
- Dilleniaceae
- "Super-rosidni" ogranak koji obnuhvata Saxifragales, Vitales i Rosidae (APG III sistem Vitales uključuje u roside)
- "Superasteridni" ogranak sa redovima Santalales, Berberidopsidales, Caryophyllales i Asterales.
Unutar jezgarni eudikotiledona, najveća je grupa "rosida" (sa prefiksom eu− = prave, istinske) i "asteride" (jezgarni prefiks eu−).
Podjelu eudikotiledona prikazuje slijedeći kladogram:[5]
| Eudikotiledone |
| |||||||||||||||||||||||||||
U nastavku je detaljnija analiza koja u svakoj grani prikazuje neke zaboravljen porodice i rodove (neraspoređeni rodovi nisu pomenuti):
- Kladus Eudikotoledone
- Porodica Buxaceae [+ porodica Didymelaceae]
- Porodica Sabiaceae
- Porodica Trochodendraceae [+ porodica Tetracentraceae]
- Red Ranunculales
- Red Proteales
- Kladus Jezgarne eudikotiledone
- Porodica Aextoxicaceae
- Porodica Berberidopsidaceae
- Porodica Dilleniaceae
- Red Gunnerales
- Red Caryophyllales
- Red Saxifragales
- Red Santalales
- Kladus Roside
- Porodica Picramniaceae
- Porodica Vitaceae
- Red Geraniales
- Red Myrtales
- Kladus Euroside I
- Porodica Zygophyllaceae [+ porodica Krameriaceae]
- Porodica Huaceae
- Red Celastrales
- order Malpighiales
- Red Oxalidales
- Red Fabales
- Red Rosales
- Red Cucurbitales
- Red Fagales
- Kladus Euroside II
- Porodica Tapisciaceae
- Red Brassicales
- Red Crossosomatales
- Red Malvales
- Red Sapindales
- Kladus Asteride
- Kladus Euasteride I
- Porodica Boraginaceae
- Porodica Icacinaceae
- Porodica Oncothecaceae
- PorodicaVahliaceae
- Red Garryales
- Red Solanales
- Red Gentianales
- RedLamiales
- Kladus Euasteride II
- Porodica Bruniaceae
- Porodica Columelliaceae [+ porodica Desfontainiaceae]
- PorodicaEremosynaceae
- Porodica Escalloniaceae
- Porodica Paracryphiaceae
- PorodicaPolyosmaceae
- PorodicaSphenostemonaceae
- Porodica Tribelaceae
- Red Aquifoliales
- Red Apiales
- Red Dipsacales
- Red Asterales
Napomena: "+ ...." = opcija, kao odvojak prethodne porodice.[6][7][8]
- ↑ Endress, Peter K. (2002). „Morphology and Angiosperm Systematics in the Molecular Era”. Botanical Review. Structural Botany in Systematics: A Symposium in Memory of William C. Dickison (New York: New York Botanical Garden Press) 68 (4): 545–570. DOI:10.1663/0006-8101(2002)068[0545:maasit]2.0.co;2. ISSN 0006-8101. JSTOR 4354438.
- ↑ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed.. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7.
- ↑ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.
- ↑ (Judd & Olmstead 2004).
- ↑ Based on:
Stevens, P.F. (2001–2014). „Trees”. Angiosperm Phylogeny Website. Pristupljeno 2014-11-17.
Stevens, P.F. (2001–2014). „Eudicots”. Angiosperm Phylogeny Website. Pristupljeno 2014-11-17. - ↑ Moore, Michael J.; Soltis, Pamela S.; Bell, Charles D.; Burleigh, J. Gordon & Soltis, Douglas E. (2010). „Phylogenetic analysis of 83 plastid genes further resolves the early diversification of eudicots”. Proceedings of the National Academy of Sciences 107 (10): 4623–4628. DOI:10.1073/pnas.0907801107. PMC 2842043. PMID 20176954.
- ↑ Doyle, J. A. & Hotton, C. L. Diversification of early angiosperm pollen in a cladistic context. pp. 169–195 in Pollen and Spores. Patterns of Diversification (eds Blackmore, S. & Barnes, S. H.) (Clarendon, Oxford, 1991)
- ↑ Walter S. Judd and Richard G. Olmstead (2004). „A survey of tricolpate (eudicot) phylogenetic relationships”. American Journal of Botany 91 (10): 1627–1644. DOI:10.3732/ajb.91.10.1627. PMID 21652313.
- full text Arhivirano 2009-08-08 na Wayback Machine-u )
- Eudicots*Angiosperm Phylogeny Website. Version 7, 2006.
- Eudicots Arhivirano 2013-06-24 na Wayback Machine-u, Tree of Life Web Project
- Dicots Arhivirano 2015-02-24 na Wayback Machine-u Plant Life Forms