Aleks Stavri Drenova
| Aleks Stavre Drenova | |
|---|---|
 Aleks Stavre Drenova | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 11. 4. 1872. Drenova, Osmansko Carstvo (danas Albanija) |
| Smrt | 11. 12. 1947. (dob: 75) Bukurešt, Rumunija |
| Pseudonim | Asdreni |
| Rodbina | Stavri Thimiu (otac) |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje |
|
| Opus | |
| Književni pravac | Albanski narodni preporod |
| Književne vrste | |
| Jezik | |
| Potpis | |
 | |
Aleksandar Stavre Drenova ili Aleks Stavri Drenova[1] (alb. Aleksandër Stavre Drenova, 11. april 1872 – 11. decembar 1947), obično poznat pod književnim pseudonimom Asdreni, bio je albanski pjesnik, sudionik Albanskog narodnog preporoda, prevoditelj, pisac i autor pjesme koja je kasnije postala himna Albanije.[2][3] Smatra se jednim od najutjecajnijih albanskih pisaca 20. stoljeća, a u to je vrijeme sastavio većinu svojih poznatih djela nadahnutih albanskom renesansom.
Rođen u selu Drenovi, Asdreni je završio akademski studij na Sveučilištu u Bukureštu u Rumunjskoj, gdje se s oduševljenjem posvetio neovisnosti Albanije od Osmanskog Carstva.[4] Održavao je bliski kontakt s kolegama Gjergjem Fishtom i Lasgushom Poradecijem, a posebno su ga nadahnuli rodoljubi Jeronim de Rada i Naim Frashëri.
Pjesnička zbirka Sunčevi zraci (alb. Rreze dielli) od 99 pjesama bila je njegovo prvo značajno djelo, a posvetio ga je nacionalnom heroju Albanije, Đerđu Kastriotu Skenderbegu. Njegova druga zbirka, Snovi i suze (alb. Ëndrra e lotë), također se sastoji od 99 pjesama; posvećena je Editi Durham, prijateljici Albanije, obrađuje širi spektar tema i motiva i pokazuje autorovu zadivljujuću zrelost.[5]
Asdreni je rođen kao Aleksander Stavre Drenova 11. aprila 1872. u albanskoj seljačkoj obitelji istočne pravoslavne vjere u selu Drenovi blizu grada Korče, koji je tada pripadao Osmansko Carstvu, a danas se nalazi u Albaniji.[4][6] U svom rodnom selu stekao je prvo formalno obrazovanje u grčkoj osnovnoj školi, i tek što je krenuo u srednju školu u Korči kad mu je umro otac, Stavri Thimiu.[7]
Oblast Korče bila je veliki izvor albanske migracije, koja je dodatno ojačana jednim potresom 1879. godine.[4] I Asdreni se tako preselio u Bukurešt 1885. godine, gdje se pridružio se starijoj braći i započeo i kratkotrajni studij na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Bukureštu.[4]
U novoj je zemlji Asdreni stupio u vezu s drugim albanskim intelektualcima i književnicima, s kojima je počeo jačati albansku dijasporu u Rumunjskoj u cilju borbe za nacionalno oslobođenje.[4] Prije toga, snažno su ga nadahnuli Jeronim de Rada i Naim Frashëri, kao i albanska renesansa, tijekom koje su Albanci počeli na sebe gledati kao na narod koji zaslužuje pravo da upravljan sobom.
Asdrenijeva književna karijera procvjetala je s početkom 20. stoljeća. U svom prvom djelu, zbirci od 99 pjesama pod naslovom Sunčevi zraci (alb. Rreze dielli), posvećenoj albanskom nacionalnom heroju Skanderbegu, koji je vodio uspješan otpor osmanskom širenju u Europu,[5] slijedio je književne tradicije Naima Frashërija i pozivao na ljubav prema domovini potičući njegove sunarodnjake da uđu u borbu za oslobođenje od Osmanskog Carstva.[4]
Njegova druga zbirka, Snovi i suze (alb. Ëndrra e lotë), također se sastoji od 99 pjesama; posvećena je Editi Durham, koja je mnogo putovala po Albaniji, obrađuje širi spektar tema i motiva i pokazuje autorovu zadivljujuću zrelost.[5] Zbirka se odlikuje bogatstvom pjesničkih vrijednosti. U njoj je autor izrazio svoje demokratske vrijednosti, svoje zanimanje za socijalne probleme u to vrijeme, kao i kritički diskurs o stranoj dominaciji. Bio je to važan korak od romantizma prema realizmu, kojeg su karakterizirali povijesni vremenski okviri i reference, te pisanje o događajima i situacijama koje su se dogodile u stvarnom životu. Njegova Pjesma jedinstva (alb. Kënga e bashkimit), objavljena u zbirci Snovi i suze, predstavlja obradu rumunjske pjesme "Hora unirii", koju je napisao Vasile Alecsandri.[8]
U trećoj zbirci, objavljenoj nakon stjecanja nezavisnosti, Psalmi kaluđera (alb. Psallme murgu, 1930), dolaze do izražaja pjesnikove sumnje i umor, s primjesom dekadentnih i mističnih motiva.[5]
- ↑ „Asdreni | Hrvatska enciklopedija”. Pristupljeno 27.10.2018.
- ↑ Robert Elsie. „MODERN ALBANIAN LITERATURE AND ITS RECEPTION IN THE ENGLISH-SPEAKING WORLD”. elsie.de. str. 6–7.
- ↑ „Himni kombëtar”. Web.archive.org. 26 October 2009. Arhivirano iz originala na datum 2009-10-26. Pristupljeno 25 March 2013.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Robert Elsie (2005). „5” (en). Albanian Literature: A Short History. I.B.Tauris, 2005. ISBN 9781845110314.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Këlmendi 1977, str. 540
- ↑ Arshi Pipa (2014). „Trilogia Albanica III: Albanian Literature: Social Perspectives” [Trilogjia Albanika III: Letërsia shqipe: Perspektiva shoqërore]. Princi. str. 112. ISBN 978-9928-4090-9-6.
- ↑ Robert Elsie (1997). Histori e Letërsisë Shqiptare. Tiranë-Pejë: Dukagjini. str. 179–180.
- ↑ Robert Elsie, Albanian literature: a short history, 2005, str. 104.
- Këlmendi, Ahmet (1977). Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Albanska književnost". Zagreb: Mladost.
- Biography[mrtav link] and Poems[mrtav link] of Asdreni by Robert Elsie.
- Asdreni's works: text, concordances and frequency list (Albanian and English)
