Crmnička nahija
Za ostale upotrebe, v. Crmnica (razvrstavanje).
Crmnička nahija je bila jedna od deset nahija Knjaževine Crne Gore. Nahije se dele na plemena, a plemena na bratstva. Ovakva podela je važila do Prvog svetskog rata.
Ova nahija nalazila se južno od Riječke, a graničila se sa sjevera Riječkom nahijom, sa istoka Skadarskijem Blatom, sa juga Primorskom nahijom, a sa zapada Bokom kotorskom. U Crmničkoj nahiji su živela plemena: Podgor, Brčele, Sotonići, Dupilo, Gluhi Do, Boljevići, Limljani, Seoca, Šestani i Krajina.[1]
Najveće planine u ovoj nahiji: Sutorman, Ostrik, Sozina, Trojica i Rasovatac. Sredinom ove nahije pruža se Crmničko polje. Ovoj nahiji, u koliko je dotiče, pripada Skadarsko jezero; a kroz Crmničko polje teku rijeke: Crmnica i Oraoštica, koje se sastaju u blizini varošice Vira i utiču u Skadarsko Blato pod imenom rijeka Virštica.[1]
Kroz ovu nahiju načinjen je kolski put preko Sutormana, od Vira do Bara, koji se spaja s Primorskom nahijom i Jadranskijem morem, i vodeni put je spaja s Riječkom nahijom od Vira do Rijeke.
U ovoj nahiji podneblje je blago i umjereno, uspijeva svako voće, a osobito smokva, kao i rano povrće. Zemljište je vrlo plodno. Siju se poznati domaći usjevi, a ponajviše kukuruz i pšenica. Gore su obrasle: dubom, jasenom, cerom i drugijem drvećem. Od divljači se nalazi: lisica, zečeva, kunica i drugijeh. Od domaćih životinja gaje se: ovce, koze, goveda, konjčad i svinje.[1]
Jedina varošica u ovoj nahiji je bila Vir, koji se nalazi na utoku rijeke Virštice u Skadarsko Blato. Imala je svoj okružni sud, varošku upravu, telegraf, poštu i tvrđavu. U blizini varošice nalazi se brdašce sa ostacima utvrde Besac, na kome je, tokom istrage poturica 1702. god., na Badnje veče poginulo sedamdeset Srba iz Dupila i mnoštvo muslimana.[1]
U ovoj nahiji još su znatna mjesta: Krnjice, gdje je crnogorska vojska u ratu 1862. god. zarobila šest stotina Turaka; Karuči, gdje je Ivan Crnojević, nekadašnji vladar Crne Gore, petnaest hiljada Turaka potukao; Boljevići, u njima se rodio vladika Ruvim, koji je pleme Kuče obratio u pravoslavnu vjeru; Brčeli, gdje su ponekad stanovali zetski vladari Balšići. U Brčelima je manastir, u kom je živio i umro „Lažni Car Šćepan Mali“. Boljevići, Brčeli, Sotonići, Godinje i Krajina znatni su, što se tamo rađa dobro grožđe, od koga se dobiva čuveno crmničko vino. Čuveni su ribolovi: Modra Oka, Jasen, Raduš i Luka Krnjička.[1]
Najviše se narod u ovoj nahiji zanima zemljoradnjom i stočarstvom; trgovinom vina i ribolovom. Iz ove nahije većinom idu ljudi po svijetu, da štogod zarade. Narod je pobožan, radan, dobroga zdravlja, a čisto se nosi.[1]
- Zemljopis Knjaževine Crne Gore - Đuro Popović i Jovan Roganović, Cetinje 1895.