Prijeđi na sadržaj

Tinijska obrada mramora

Izvor: Wikipedija
Tinijsko umijeće obrade mramora
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Tinijsko umijeće obrade mramora
Grčka
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2015.
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO:01103

Tinijska obrada mramora (grčki: Τηνιακή Μαρμαροτεχνία) je izraz kulturnog identiteta ljudi s grčkog otoka Tinosa. Umijeće vađenja i obrade mramora na Tinosu, pod utjecajem bizantske umjetnosti, u potpunosti je razvijen tijekom kasne mletačke vladavine (17. st.). Pored vađenja sirovina, kvadriranje, dizajniranja, klesanja, montaže i instalacije mramora, na Tinosu ovu djelatnost prate razne društvene prakse, rituali i svečanosti, kao što su otvaranje kamenoloma, rituali tijekom prijelaza iz faze naukovanja u majstora, blagdan sv Charalamposa, zaštitnika obrtnika mramorom i dr.[1] Zbog toga je upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2015. god.[2]

Klesari mramora posjeduju empirijsko znanje o sastavu i strukturi stijena mramora, svojstvima svake vrste mramora i manipulaciju njihovih vena. Klesarske radionice proizvode niz tradicionalnih motiva, uzoraka i simbola kao što su čempresi, cvijeće, ptice i brodovi. Oni proizlaze iz zajedničkog simboličkog sustava vjerske, mitske i usmene tradicije. Tako motivi na zgradama, prometnim znakovima, crkvama i grobljima osiguravaju pomirenje i uklanjanje zlih utjecaja, dok oni urezani na svakodnevne mramorne posude i sjenila naglašavaju plodnost i prosperitet.

Tinijski obrtnici ponekad stvaraju timove za provedbu velikih projekata, a pojedinačni majstori povremeno rade samostalno manje poduhvate. Prijenos umijeća slijedi dugogodišnju tradiciju u kojoj pripravnik započinje minornim zadacima, kao što su uređenje alata i čišćenje radionice, prije polaganja za učenje zanata i crtanja. Svaki majstor nadzire jednog ili dva pripravnika, obično članova obitelji. Nakon što završe obuku i zarade titulu majstora obrtnika, pripravnici dobivaju malu škrinju s alatkama. Danas ih je gotovo jedna četvrtina žene, što predstavlja značajan pomak u tradiciji ovog obrtništva koji je do nedavno bio isključivo muška djelatnost.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Tinian Marble CraftsmanshipArhivirana inačica izvorne stranice od 9. ožujka 2021. (Wayback Machine), Intangible Cultural Heritage (engl.) Pristupljeno 9. siječnja 2016.
  2. a b Opis nematerijalne svjetske baštine na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 9. siječnja 2016.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]