Ticala (galaktike)

Ticala (galaktike); međudjelujuće prečkaste spiralne galaktike ; SB(s)m pec ; SA(s)m pecLINERSbrst
	; ; ;
	Otkriće
Otkrio	William Herschel
Nadnevak otkrića	7. veljače 1785.
	Položaj; Epoha J2000.0
Zviježđe	Gavran
Udaljenost	65 milijuna svj. godina svj.g.
Rektascenzija	12h 1m 53s / 12h 1m 53,6s
Deklinacija	-18° 52′ 10″ / -18° 53′ 11″
	Izgled na našem nebu
Prividna magnituda	11,2/11,1
	Stvarne osobine objekta
	Ostalo
Druge oznake	* GC 2670 / 2671; Arp 244; ESO 572-47 / 572-48; H 4.28.1 / 4.28.2; h 1052 / 1053; MCG -03-31-014 / -03-31-015; PGC 37967 / 37969; UGC UGCA 264 / 265; VV 245; Caldwell 60/61;

Ticala ('NGC 4038/4039) su dvije međudjelujuće galaktike u zviježđu Berenikinoj kosi.

Nalaze se u skupini skupini galaktika 4038.

U ovom su paru dvije supernove: SN 2004GT i 2007sr.

Prije 1,2 milijarde godina ovo su bile dvije odvojene galaktike. Prije nego što su se srazile, NGC 4039 je bila veća od NGC 4038. Od prije 900 milijuna godina približavaju se jedna drugoj, slično kao NGC 2207 and IC 2163. Prije 600 milijuna godina prošle su jedna kroz drugu, tako da su sličile na galaktike Miševa. Prije 300 milijuna godina, zvijezde iz Ticala izlijeću iz obiju galaktika. Danas se dva potoka izbačenih zvijezda protežu dalko od izvornih galaktika, što daje oblike ticala.

Dvije su galaktike zbog svoje velike gravitacije i zajedničke mase zbog stotina milijuna godina međusobnog prožimanja neraskidive. Izvorno prečkasto spiralne (NGC 4038 prečkasto spiralna, NGC 4039 spiralna galaktika), prožimanje razaraju taj oblike te više nisu oblika diska. Mnogo su svojih zvijezda izbacile u dugim plimnim repovima zvijezda, plina i prašine koji se protežu daleko od galaktičkih jezgara. Zbog tih su repova dobile naziv Ticala („Antennae“). Prema slikama s Hubblea, vidljivo je da su ove dvije galaktike još uvijek dva objekta, no za svemirski kratkih samo nekoliko stotina milijuna godina jezgre će im se stopiti u jednu jedinstvenu galaktiku koja će biti eliptična.^[2]

Ove dvije galaktike sad prolaze kroz zvjezdorodnu fazu, u kojoj sraz oblaka plina i prašine uz upletanje magnetskih polja uzrokuje brzo stvaranje zvijezda.

NASA-ina promatračnica X-zraka Chandra pronašla je područja koja sadrže velike količine neona, magnezija i silicija kad je analizirala ovaj par. Ovi su elementi neophodni planetima da bi se mogao na njima pojaviti život koji bi formirale. Snimljeni obliaci sadrže 16 puta više magnezija i 24 puta više silicija nego Sunce.