Poljošumarstvo
Poljošumarstvo odnosno agro-silvikultura (eng. agroforestry, njem. Agroforstwirtschaft) sustav je uzgoja hrane ili drugog korisnog bilja u kojem se drveće ili grmlje uzgaja u kombinaciji s povrćem ili žitaricama te biljem za prehranu životinja. Kombinacija je to poljoprivrednih i šumarskih tehnologija, a u svrhu stvaranja raznorodnijeg, produktivnijeg, profitabilnijeg, zdravijeg i nadasve održivijeg sustava gospodarenja zemljištem.[1]
Teoretska osnova poljošumarstva potječe iz ekologije i agroekologije.[2] Sukladno tome poljošumarstvo jedno je od tri osnovna sustava gospodarenja zemljištem. Preostala dva su poljoprivreda i šumarstvo.[3]
Poljošumarstvo ima puno zajedničkih točaka s izmjenom usjeva. Prije svega se radi o primjeni biljaka koje su sposobne same vezivati dušik, te tako kontinuirano obogaćivati tlo, što pak za posljedicu ima povećanje prinosa te shodno tome i profita na tako kultiviranim površinama. Poljošumarstvo je i jedna od osnova danas u svijetu cijenjene permakulture.
Kao sustav obrade zemlje vjerojatno je znatno starije od oba sustava čije tehnike kombinira te ga možemo smatrati najstarijim sustavom kultiviranja i korištenja tla. Jedan od najstarijih primjera primitivnog poljošumarstva svakako je sustav kojim su se do dolaska europljana koristili sjevernoamerički indijanci.[4]
No praktički svugdje još uvijek postoje ostaci ovakovih praksi, primjerice poput žirenja svinja kod nas (starost ovakvih praksi se u nekim dijelovima današnje srednje Europe procjenjuje na oko 7 500 godina!).[5]Tome bi mogli pribrojiti i već pomalo zaboravljeno ljetno stočarenje rasprostranjeno na primorskim terasama sjevernog i srednjeg Velebita.
Najmanje jedan od EU financiranih programa bavi se istraživanjem mogućnosti uzgoja jednogodišnjih poljoprivrednih kultura u kombinaciji s dugogodišnjim nasadima drveća. Znanstvenici su došli do zaključka, da se ovakovim sustavom može ostvariti povećanje prihoda do 30 %. Na površini od 1 hektara, na kojoj se uzgajaju pšenica i topola, ostvaruju se prinosi koji bi u odvojenom uzgoju bili mogući samo na površini od 1,3 hektara.[6]
Poljošumarstvo pokazuje veliku raznolikost primjena i praksi. Jedna lista navodi čak 50 specifičnih primjena no ove se ipak najčešće svode na nekoliko ključnih:[2]
- Parkovno uređenje (rijetko i izdvojeno drveće u malim grupama)
- Sustavi bazirani na zasjenjivanju (visoko drveće plus grmovi ili usjevi)
- Sustav s usjevima nad drvećem (rijetko danas korišten,nisko drveće ili gmlje rezano nisko nad tlom)
- Aleje usjeva (ovdje se usjevi naizmjence kombiniraju s drvećem ili grmljem posađenim u nizu, koriste s vrste koje vežu dušik)
- Trake usjeva (identično prethodnom no koristi se samo jedan red drveća i usjeva)
- Sustavi koji uključuju i faunu (ispaša u šumi)
- Granični sustavi (uključuje živicu, te vjetrozaštitne pojaseve)
- Taungyas (u Burmi korištena varijanta sustava usjeva pod drvećem)
- Sustav fizičke potpore (stabla i biljke penjačice)
- Klasični poljošumarski sustavi
- Vjetrozaštitni sustavi i razdvojni pojasevi (vrlo stari sustavi, kod nas se njihovo korištenje još uvijek lijepo ocrtava na poljima primorske terase srednjeg i sjevernog Velebita )
Poljošumarstvo ima dosta prednosti u odnosu na klasičnu poljoprivredu i šumarstvo.Više ekonomske dobiti,veća produktivnost,više raznolikosti u smislu ekoloških dobara i usluga.[7]
Bioraznolikost je u ovim sustavima znatno veća u odnosu na one klasične.Što više vrsta biljaka koristimo na nekom zemljištu stvaramo to složenije stanište,broj vrsta ptica i životinja,te insekata i gljiva na takvom zemljištu bit će znatno veći.
Obzirom na dugoročno loše vremenske prognoze poljošumarstvo bi i kod nas trebalo postati prihvatljiva i prije svega održiva alternativa definitivno destruktivnoj nazovi suvremenoj poljoprivredi(ali i isto takvom šumarstvu).
U Hrvatskoj se ovom problematikom zasad nitko nije sustavno bavio. Jedini tragovi primjene su malobrojne grupe koje se bave poljošumarstvu srodnom permakulturom.
- Patish, Daizy Rani, ur. 2008. Ecological basis of agroforestry. CRC Press. ISBN 978-1-4200-4327-3
- The Springer Journal, "Agroforestry Systems" (ISSN 1572-9680) [1][neaktivna poveznica]; Editor-In-Chief: Prof. Shibu Jose, H.E. Garrett Endowed Professor and Director, The Center for Agroforestry, University of Missouri
- Robbins, Jim. 21. studenoga 2011. A Quiet Push to Grow Crops Under Cover of Trees. The New York Times. Pristupljeno 22. studenoga 2011.
- Agroforstwirtschaft in Mitteleuropa
- Silvoarable Agroforestry for Europe Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. rujna 2015. (Wayback Machine)
- Past, Present and Future of Agroforestry Systems in Europe Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. rujna 2015. (Wayback Machine)
- National Agroforesty Center (USDA) Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. kolovoza 2015. (Wayback Machine)
- World Agroforestry Centre
- The Center for Agroforestry at the University of Missouri
- Australian Agroforestry
- The Green Belt Movement
- Plants For A Future
- Agroekologija Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK
- ↑ National Agroforestry Center. USDA National Agroforestry Center (NAC). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2012. Pristupljeno 2. travnja 2014.
- ↑ a b Wojtkowski, Paul A. (1998) The Theory and Practice of Agroforestry Design. Science Publishers Inc., Enfield, NH, 282p.
- ↑ Wojtkowski, Paul A. (2002) Agroecological Perspectives in Agronomy, Forestry and Agroforestry. Science Publishers Inc., Enfield, NH, 356p.
- ↑ http://www.lewis-clark.org/article/2129 Pristupljeno 24.08.2015.
- ↑ Arhivirana kopija (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 25. rujna 2015. Pristupljeno 13. kolovoza 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://www1.montpellier.inra.fr/safe/english/index.htm Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) Pristupljeno 24.09.2015.
- ↑ Benefits of agroforestry. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. srpnja 2013. Pristupljeno 12. kolovoza 2015.