Prijeđi na sadržaj

Krvavi Uskrs

Izvor: Wikipedija
Krvavi Uskrs
sukob: Domovinski rat
Vrijeme 31. ožujka 1991.
Mjesto Plitvice
Ishod pobjeda hrvatskih specijalaca, prva hrvatska žrtva rata
Sukobljene strane
Hrvatska SAO Krajina
Zapovjednici
Josip Lucić Milan Martić
Postrojbe
Hrvatska policija pobunjeni Srbi
Spomenik poginulom Josipu Joviću na Plitvicama.

Krvavi Uskrs je naziv za oružani incident 31. ožujka 1991. godine u kojem su pale prve žrtve u Domovinskom ratu.

Sukobljene strane u incidentu bili su redarstvenici MUP-a Republike Hrvatske s jedne strane i naoružani krajinski teroristi s druge. Sukob je rezultirao smrću po jedne osobe s obiju strana i značajno je pogoršao etničke napetosti koje su, kao posljedica projekta velikosrpske ekspanzije u SFRJ eskalirale krajem 80.-ih godina 20. st. i postale jedan od katalizatora procesa koji su doveli do velikosrpske oružane agresije na Republiku Hrvatsku. Redarstvenici MUP-a RH upali su u zasjedu pobunjenih Srba kod Plitvica, pri čemu je s hrvatske strane poginuo mladi Josip Jović iz Aržana, a sa srpske Rajko Vukadinović, teritorijalac tzv. Krajine.

Zasjeda i pogibija Josipa Jovića

[uredi | uredi kôd]

Spomenuti događaji zahtijevali su neodložnu intervenciju hrvatskih redarstvenih snaga kako bi se uspostavio red i mir na tom području. Nekoliko stotina pripadnika specijalne postrojbe MUP-a Rakitje, kojom je zapovijedao general zbora Josip Lucić, PJP Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko krenulo je noć uoči Uskrsa put Plitvica. U ranim jutarnjim satima 31. ožujka, na glavnom pravcu kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata. Na kolonu je otvorena vatra iz okolne šume, u autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina, neizvučena sigurača pa nije eksplodirala. Ubrzo po tome, hrvatski redarstvenici uzvratili su vatru.

Sukob je potrajao nekoliko sati tog jutra, a pobunjenici su bili prisiljeni povlačiti se. Prema policijskim izvješćima uhićeno je devet pobunjenika, među njima i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara. U novinskim isječcima iz tog vremena stoji da su krenuli na sastanak u Korenicu, a za pojasom su imali pištolj magnum 357. Njih se sprovodi do Slunja, gdje je nastavljena kriminalistička obrada.

Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostat će upamćena po prvoj hrvatskoj žrtvi. Naime, poginuo je hrvatski policajac Josip Jović, a sedam pripadnika specijalne policije je ranjeno. Prema riječima suboraca, Jović je bio najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Iako je na sebi imao pancirku, netko od terorista ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter još uvijek dajući znakove života. No, preminuo je na putu do bolnice. Dvadesetdvogodišnji Josip Jović bio je prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu.[1]

U popularnoj kulturi

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatski vojnik (http://www.hrvatski-vojnik.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatski vojnik.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.