FGM-148 Javelin
| FGM-148 Javelin | |
|---|---|
 Američki vojnici koriste Javeline | |
| Vrsta | Protuoklopni vođeni raketni sustav |
| Država podrijetla |  SAD
|
| Povijest uporabe | |
| U službi | 1996. - |
| Ratovi | Rat u Afganistanu Rat u Iraku |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | Raytheon / Lockheed Martin |
| Svojstva | |
| Dužina | Projektil: 1,1 m Lansirna cijev: 1,2 m |
| Masa | Projektil: 11,8 kg Lanser: 6,4 kg |
| Promjer | 127 mm |
| Bojna glava | 8,4 kg, tandemska kumulativna |
| Domet | 75 (min.) 2500 m (maks.) |
| Sustav navođenje | Infracrveno |
FGM-148 Javelin, američki protuoklopni vođeni raketni sustav. Razvoj Javelina započeo je sredinom 1980-ih kako bi zamijenio stariji M47 Dragon.[1] Prvi primjerci isporučeni su američkoj kopnenoj vojsci tijekom 1996. godine.[2]
Zahvaljući uporabi termografske kamere za samonavođenje sustav funkcionira po principu "ispali i zaboravi". Nakon lansiranja, projektil koristi profil napada odozgo gdje je oklop borbenih vozila tradicionalno najtanji. Bojnu glavu čini tandemsko kumulativno punjenje namijenjeno savladavanju BOV-ova s reaktivnim oklopom. Može doseći najveću nadmorsku visinu od 150 m u gornjem napadnom načinu i 60 m u načinu izravnog napada. Početne verzije imale su domet od 2.000 m, kasnije povećan na 2.500 m.
Projektil se izbacuje iz lansera na sigurnu udaljenost od operatera prije nego što se zapale glavni raketni motori.[3] To otežava prepoznavanje lansera, iako povratni udar iz lansirne cijevi i dalje predstavlja opasnost za osoblje u blizini.[4]
Osim američke kopnene vojske i marinskog korpusa korisnici su i Australija, Bahrein, Češka, Irska, Jordan, Litva, Nizozemska, Novi Zeland, Norveška, Tajvan i Velika Britanija.[2]
Sustav se sastoji od tri glavne komponente: zapovjedne lansirne jedinice, sklopa lansirne cijevi i samog projektila.
Topnik nosi višekratnu zapovjednu lansirnu jedinicu, koja se češće naziva CLU, koja je komponenta za ciljanje. CLU ima tri prikaza koji se koriste za pronalaženje, ciljanje i ispaljivanje projektila, a može se koristiti i odvojeno od projektila kao prijenosni termalni ciljnik. Pješaštvo više nije dužno biti u stalnom kontaktu s oklopnim transporterima i tenkovima s termalnim nišanima. To čini pješaštvo fleksibilnijim i sposobnijim uočiti prijetnje koje inače ne bi mogli otkriti. Godine 2006. ugovor je dodijeljen tvrtki Toyon Research Corporation za početak razvoja nadogradnje CLU-a koja omogućuje prijenos slike cilja i GPS podataka o lokaciji drugim jedinicama.[5]
Prvi prikaz je dnevni prikaz s povećanjem 4×. Uglavnom se koristi za skeniranje područja na vidljivom svjetlu tijekom dnevnog rada. Također se koristi za skeniranje nakon izlaska i zalaska sunca, kada je termalnu sliku teško fokusirati zbog prirodnog brzog zagrijavanja i/ili hlađenja Zemlje.
Drugi prikaz je noćni prikaz s povećanjem od 4× i prikazuje topniku toplinski prikaz promatranog područja. Ovo je ujedno i primarni pogled koji se koristi zbog njegove sposobnosti otkrivanja infracrvenog zračenja i pronalaženja trupa i vozila inače previše dobro skrivenih da bi ih se otkrilo. Zaslon prikazuje prikaz "zelene skale" koji se može podesiti u kontrastu i svjetlini. Unutrašnjost CLU-a hladi mala rashladna jedinica pričvršćena na nišan. Ovo uvelike povećava osjetljivost mogućnosti termalne slike budući da je temperatura unutar nišana puno niža od temperature objekata koje detektira.
Zbog osjetljivosti koju to uzrokuje, topnik je u mogućnosti "fokusirati" CLU kako bi pokazao detaljnu sliku promatranog područja prikazujući temperaturne razlike od samo nekoliko stupnjeva. Topnik upravlja ovim prikazom pomoću dvije ručne stanice slične kontrolnoj palici koja se nalazi u modernim kokpitima. Upravo iz ovog prikaza topnik fokusira sliku i određuje područje koje daje najbolji toplinski potpis na koji se može fokusirati projektil.
Treće vidno polje je 12x termalni ciljnik koji se koristi za bolju identifikaciju ciljanog vozila.
Nakon što je odabrano najbolje ciljno područje, strijelac pritišće jedan od dva okidača i automatski se prebacuje na četvrti pogled. Seeker FOV, što je termalni pogled s povećanjem od 9x. Ovaj je postupak sličan značajci automatskog zumiranja na većini modernih fotoaparata. Ovaj prikaz je također dostupan zajedno s prethodno spomenutim prikazima, a svima se može pristupiti pritiskom na gumb. Međutim, nije toliko popularan jer prikazu velikog povećanja treba više vremena za skeniranje širokog područja.
Američka vojska razvila je novi CLU kao poboljšanje u odnosu na verziju Block I. Novi CLU je 70 posto manji, 40 posto lakši i ima 50 posto dulje trajanje baterije. Značajke laganog CLU-a su, dugovalna infracrvena (IR) termografska kamera, zaslon visoke razlučivosti s poboljšanom rezolucijom, integrirane ručke, kamera u boji od pet megapiksela;,laserska točka koja se može vidjeti vidljivo ili kroz IC, lokator udaljenog cilja koji koristi GPS, laserski daljinomjer, senzor smjera i modernizirana elektronika.[6] LWCLU je također pokazao sposobnost ispaljivanja protuzrakoplovnog projektila FIM-92 Stinger, koristeći njegovu superiornu optiku za prepoznavanje i uništavanje malih bespilotnih letjelica (UAV).[7]
I strijelac i nosač streljiva nose sklop lansirne cijevi, jednokratnu cijev u kojoj se nalazi projektil i koji štiti projektil od surovih okruženja. Cijev ima ugrađenu elektroniku i sustav šarki za zaključavanje koji čini pričvršćivanje i odvajanje projektila na i od zapovjedne lansirne jedinice brzim i jednostavnim procesom.
Bojeva glava
Tandem bojna glava projektila Javelin je visokoeksplozivna protuoklopna (HEAT) vrsta.[8] Ova runda koristi eksplozivno oblikovano punjenje za stvaranje toka superplastično deformiranog metala formiranog od metalnih obloga u obliku trube. Rezultat je uzak tok čestica velike brzine koji može probiti oklop.
Većina raketnih bacača zahtijeva veliku slobodnu površinu iza strijelca kako bi se spriječile ozljede od povratne eksplozije. Kako bi se riješio ovaj nedostatak bez povećanja trzaja do neprihvatljive razine, sustav Javelin koristi mehanizam mekog lansiranja. Mali lansirni motor koji koristi konvencionalno raketno gorivo izbacuje projektil iz lansera, ali prestaje gorjeti prije nego što projektil izađe iz cijevi. Motor leta se pali nakon odgode kako bi se operateru omogućilo dovoljno slobodnog prostora.
Kao projektil tipa " ispali i zaboravi ", nakon lansiranja projektil mora biti u stanju pratiti i uništiti svoju metu bez pomoći strijelca. To se postiže spajanjem ugrađenog IR sustava za slike (odvojenog od CLU sustava za slike) s ugrađenim sustavom za praćenje.
Sklop tragača je zatvoren u kupolu koja je prozirna za dugovalno infracrveno zračenje. IR zračenje prolazi kroz kupolu, a zatim kroz leće koje fokusiraju energiju. IC energija se reflektira ogledalima na FPA. Tragač je dvodimenzionalni zureći FPA od 64×64 MerCad (HgCdTe) detektorskih elemenata.[9] FPA obrađuje signale s detektora i prenosi signal na uređaj za praćenje projektila.
Kako bi učinkovito funkcionirao, FPA se mora ohladiti i kalibrirati. U drugim primjenama, CLU-ovi IC detektori se hlade pomoću Dewarove tikvice i Stirlingovog motora zatvorenog ciklusa, ali u projektilu nema dovoljno prostora za slično rješenje. Prije lansiranja, hladnjak montiran s vanjske strane lansirne cijevi aktivira električne sustave u projektilu i opskrbljuje hladnim plinom iz Joule-Thomsonovog ekspandera u sklop detektora projektila dok je projektil još u lansirnoj cijevi. Kada je projektil ispaljen, ova vanjska veza se prekida, a rashladni plin se interno dovodi pomoću plinske boce argona. Plin se drži u maloj boci pod visokim tlakom i sadrži dovoljno rashladnog sredstva za trajanje leta od približno 19 sekundi.
-
Karta s operaterima FGM-148 u plavoj boji od travnja 2018
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- ↑ Raytheon / Lockheed Martin FGM-148 Javelin (engleski) militaryfactory.com (9. travnja 2011.)
- ↑ a b Suvremeni protuoklopni vođeni projektili (I. dio). Inačica izvorne stranice arhivirana 27. veljače 2012. Pristupljeno 9. travnja 2011. hrvatski-vojnik.hr (9. travnja 2011.)
- ↑ Javelin Antitank Missile. man.fas.org. Federation of American Scientists Military Analysis Network. Washington, DC, US. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 8. veljače 2016.
- ↑ Pike, John. Javelin Antitank Missile. Globalsecurity.org. GlobalSecurity.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. lipnja 2017. Pristupljeno 30. svibnja 2017.
- ↑ 262 Phase I Selections from the 06.2 Solicitation. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2007.
- ↑ Hicks, Dave. 20. ožujka 2013. Close Combat Missile Systems Overview to Precision Strike Association (PDF). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 7. travnja 2014.
- ↑ Lye, Harry. 12. ožujka 2021. Raytheon launches Stinger missile from Javelin launcher. Army Technology. New York, NY, US. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2022. Pristupljeno 25. veljače 2022.
- ↑ Javelin Portable Anti-Tank Missile. www.army-technology.com. Army Technology. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2015. Pristupljeno 25. prosinca 2014.
- ↑ 64 × 64 LWIR Focal Plane Assembly (FPA) Highly Linear, Rapid Operation Staring Array (PDF). www.raytheon.com. Raytheon Technologies. Waltham, Massachusetts, U.S.. 2006. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 27. veljače 2009. Pristupljeno 25. veljače 2022.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
