Politika Angole

Vlast u Angoli podijeljena je na sudsku, izvršnu i zakonodavnu. Decenijama je politička moć bila koncentrisana u predsjedništvu Narodnog pokreta za oslobođenje Angole (MPLA).

Historija

Od usvajanja novog ustava 2010. godine, politika Angole odvija se u okviru predsjedničke republike, u kojoj je predsjednik Angole šef države i šef vlade, te višestranačkog sistema. Izvršnu vlast vrši vlada. Zakonodavnu vlast imaju predsjednik, vlada i parlament.^[1]

Od 1975. godine, nakon sticanja nezavisnosti, zemljom je vladao Narodni pokret za oslobođenje Angole (MPLA). Jednostranački marksističko-lenjinistički sistem državnog uređenja zamijenjen je višestranačkom demokratijom na osnovu novog Ustava usvojenog 1992. Iste godine održani su parlamentarni i predsjednički izbori. Apsolutnu većinu na parlamentarnim izborima osvojila je MPLA. Predsjednik države postao je José Eduardo dos Santos, koji je u prvom krugu izbora osvojio više od 49% glasova. Jonas Savimbi, njegov glavni protivnik i lider Nacionalne unije za potpunu nezavisnost Angole (UNITA), osvojio je 40% glasova birača. Očekivalo se da će biti održan drugi krug izbora, ali to se nije desilo.

Neposredno nakon izbora, koje je UNITA smatrala kompromitovanim, počeo je građanski rat. Nove demokratske institucije djelovale su u određenoj mjeri, posebice Narodna skupština, uz aktivno sudjelovanje zastupnika Nacionalne unije za potpunu nezavisnost Angole (UNITA-e) i Narodnog oslobodilačkog fronta Angole (FNLA-e), dok je José Eduardo dos Santos nastavio obavljati funkciju predsjednika bez demokratske legitimacije. Međutim, oružane snage MPLA-e (sada službene oružane snage države Angole) i UNITA-e započele su međusobnu borbu, koja je trajala sve dok vođa UNITA-e, Jonas Savimbi, nije ubijen 2002. godine.^[2]

Od 2002. do 2010. godine sistem definisan Ustavom iz 1992. funkcionisao je prilično dobro. Izvršnu vlast činili su predsjednik, premijer i Vijeće ministara. Vijeće ministara koje čine ministri i njihovi zamjenici, redovno se sastajalo kako bi raspravljalo o političkim pitanjima države.

Ustavni zakon iz 1992. utvrdio je strukturu vlasti, te prava i dužnosti građana. Pravni sistem temeljio se na portugalskom i običajnom pravu, ali je bio slab i fragmentiran. Sudovi su djelovali u samo 12 općina od njih ukupno 140. Vrhovni sud služio je kao apelacioni, Ustavni sud s ovlastima sudske revizije nikada nije konstituiran, uprkos zakonskoj obavezi. U praksi se moć sve više koncentrisala u ruke predsjednika koji je, uz podršku osoblja, u velikoj mjeri kontrolisao parlament, vladu i pravosuđe.

Građanski rat, koji je trajao 26 godina, opustošio je institucije Angole. Ujedinjene nacije procjenjuju da je posljedica rata 1,8 miliona interno raseljenih osoba, dok je ukupno 4 miliona ljudi osjetilo posljedice rata. Dnevni uslovi života u čitavoj zemlji, a posebno u Luandi, u kojoj živi 6 miliona stanovnika, odražavaju kolaps administrativne infrastrukture, kao i mnogih socijalnih institucija. Trenutna teška privredna situacija uveliko onemogućava bilo kakav vid državne podrške socijalnim institucijama. Bolnice su bez lijekova i osnovne opreme, škole bez knjiga, a državnim službenicima često nedostaju osnovne potrepštine za svakodnevni rad.

Izvršna vlast

Ustav donesen 2010. godine predsjedniku daje gotovo apsolutnu moć. Izbori za Narodnu skupštinu održavaju se svakih 5 godina. Predsjednik imenuje:

Članove vlade (državne ministre, ministre, državne sekretare i zamjenike ministara)
Sudije Ustavnog suda
Sudije Vrhovnog suda
Sudije Apelacionog suda
Sudije Vrhovnog vojnog suda
Guvernere i vice-guvernere državne banke
Državno i vojno pravobranilaštvo
Guvernere provincija
Članove Republičkog vijeća
Članove Vijeća za državnu sigurnost
Članove Višeg magistarskog vijeća
Glavnog načelnika Oružanih snaga i njegovog zamjenika
Sva ostala zapovjedna mjesta u Oružanim snagama
Glavnog načelnika policije i njegovog zamjenika
Sva ostala zapovjedna mjesta u policiji
Načelnike i direktore obavještajno-sigurnosnih organa

Predsjednik takođe ima niz ovlasti, poput definisanja državne politike. Iako nije na njemu da donosi zakone (on ih samo proglašava i uređuje), predsjednik je vođa pobjedničke stranke. Jedino "važno" mjesto koje ne imenuje predsjednik direktno jeste potpredsjednik, koji je obično drugi u pobjedničkoj stranci.^[3] Godine 2017. José Eduardo dos Santos odstupio je s mjesta predsjednika Angole nakon 38 godina vlasti, a naslijedio ga je João Lourenço.^[4]

Zakonodavna vlast

Narodna skupština (Assembleia Nacional) broji 223 člana koji se biraju svake 4 godine (130 članova po proporcionalnoj zastupljenosti, 90 članova u pokrajinskim distriktima, te 3 člana koji predstavljaju Angolu u inozemstvu). Opći izbori 1997. odgođeni su za 5. septembar 2008. Vladajuća stranka osvojila je tada 82% glasova (191 mjesto u Narodnoj skupštini), a glavna opoziciona stranka samo 10% (16 mjesta). Međutim, opisano je da su izbori bili djelomično slobodni, ali svakako nepošteni.^[5] Bijela knjiga o izborima 2008. navodi sve nepravilnosti u vezi izbora te iste godine.

Sudska vlast

Sudije Vrhovnog suda imenuje predsjednik. Ustavni sud ima 11 sudija. Četiri imenuje predsjednik, četiri Narodna skupština, dvoje Visoko sudsko vijeće, a jednog bira narod.^[6]

Administrativna podjela

Angola ima 18 pokrajina: Bengo, Benguela, Bie, Cabinda, Cuando Cubango, Cuanza Norte, Cuanza Sul, Cunene, Huambo, Huila, Luanda, Lunda Norte, Lunda Sul, Malanje, Moxico, Namibe, Uige, te Zaire.

Politički pritisak grupa i lidera

Front za oslobođenje enklave Cabinda – FLEC (Henrique N'zita Tiago; António Bento Bembe).

FLEC je grupa koja vodi oružanu borbu za nezavisnost pokrajine Cambinda od ostatka Angole.

Reference

^ "Angola Press - Politics - Constituent Assembly approves Angolan Constitution". web.archive.org. 27. 2. 2012. Arhivirano s originala 27. 2. 2012. Pristupljeno 20. 2. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
^ Od 1998. do 2002. postojala je Vlada nacionalnog jedinstva i pomirenja koju su činili ministri iz FNLA-e i UNITA-e.
^ "Ustav Angole" (PDF). web.archive.org. Arhivirano s originala 28. 3. 2012. Pristupljeno 20. 2. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
^ Welle (www.dw.com), Deutsche. "Who is Angola's new president Joao Lourenco? | DW | 26.09.2017". DW.COM (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 2. 2022.
^ "Parlamentarni izbori u Angoli 2008. Namibia Office, Konrad-Adenauer-Stiftung e.V." web.archive.org (jezik: engleski). 28. 4. 2009. Arhivirano s originala 28. 4. 2009. Pristupljeno 20. 2. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
^ "Tribunal Constitucional de Angola - Tribunal". web.archive.org (jezik: portugalski). 7. 2. 2015. Arhivirano s originala 7. 2. 2015. Pristupljeno 20. 2. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

[1] "Angola Press - Politics - Constituent Assembly approves Angolan Constitution". web.archive.org. 27. 2. 2012. Arhivirano s originala 27. 2. 2012. Pristupljeno 20. 2. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

[2] Od 1998. do 2002. postojala je Vlada nacionalnog jedinstva i pomirenja koju su činili ministri iz FNLA-e i UNITA-e.

[3] "Ustav Angole" (PDF). web.archive.org. Arhivirano s originala 28. 3. 2012. Pristupljeno 20. 2. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

[4] Welle (www.dw.com), Deutsche. "Who is Angola's new president Joao Lourenco? | DW | 26.09.2017". DW.COM (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 2. 2022.

[5] "Parlamentarni izbori u Angoli 2008. Namibia Office, Konrad-Adenauer-Stiftung e.V." web.archive.org (jezik: engleski). 28. 4. 2009. Arhivirano s originala 28. 4. 2009. Pristupljeno 20. 2. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

[6] "Tribunal Constitucional de Angola - Tribunal". web.archive.org (jezik: portugalski). 7. 2. 2015. Arhivirano s originala 7. 2. 2015. Pristupljeno 20. 2. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]