Metro-linija 1 (Pariz)
Javni promet u Parizu |
---|
Metro |
1 • 2 • 3 • 3bis • 4 • 5 • 6 • 7 • 7bis • 8 • 9 • 10 • 11 • 12 • 13 • 14 |
RER |
A • B • C • D • E |
Transilien |
Est (P) • Lyon (R) • Nord (H, K) • Montparnasse (N) • Saint‑Lazare (L, J, U) |
Tramvaj |
T1 • T2 • T3 • T4 • T5 • T6 • T7 • T8 |
Autobus |
Buslinije RATP • Noctilien (Noćne linije) • Balabus • Montmartrobus • Orlybus • Roissybus • Optile |
Posebne linije |
Funiculaire de Montmartre • Orlyval • CDGVAL • LISA |
Dužina: | 16,5 km |
Otvorenje: | 1900. |
Broj putnika (dnevno): | 600.000 |
Stanice: | 25 |
Metro-linija u Parizu je najstarija linija Pariskog metroa i ujedno linija sa najvećom frekvencijom putnika u gradu. Povezuje stanice La Défense – Grande Arche na zapadu, prolazeći kroz stari centar Pariza, sa stanicom na istoku Château de Vincennes.
Historija
[uredi | uredi izvor]Linija je otvorena nakon 20 mjeseci gradnje, 19. jula 1900. godine na dijelu Porte Maillot – Porte de Vincennes i presjeca grad na liniji istok-zapad. Na krajnjim stanicama izgrađene su odvojene platforme za dolazak i odlazak, koje su međusobno povezane, te se vozovi ne moraju okretati. Na zapadnom dijelu stanice Bastille je krivina sa najmanjim radijusom u pariskom metrou od samo 40 metara. U vrijeme kada je linija otvorena, promet se odvijao na 8 stanica, a ostalih 10, su otvorene između 6. augusta i 1. septembra 1900. godine. U decembru 1900. godine je preveženo četiri miliona putnika, sa prosječnim brojem putnika od 130.000 dnevno. Interval vožnje je tada sa deset minuta, smanjen na tri minute. Broj vagona se povećao sa tri na šest, koje su vukle dvije lokomotive. Širina vrata je također dvostruko povećana.
Promet se do 24. marta 1934. godine nije mijenjao, a o tada se linija produžava od stanice Porte de Vincennes do Château de Vincennes. Ovo produženje i dogradnja stanice Porte de Vincennes je dio ugovora o povezivanju Pariza sa periferijom iz 1929. godine.
Slijedeće produženje linije bilo je 29. aprila 1937. godine i to od stanice Porte Maillot prema Pont de Neuilly. Linija je prva linija pariskog metroa, kod koje od 30. maja 1963. do decembra 1964. godine voze kompozicije sa gumama na točkovima vagona. Od 1967. godine je pogon centralno usmjeren, tzv. pilotage automatique (PCC).
1. aprila 1992. godine linija je ponovo produžena i to od Pont de Neuilly do La Défense Grande Arche. Zadnju stanicu linija dijeli sa RER linijom . Malo iza stanice Pont Neuilly, linija izlazi na površinu, prelazi magistralnu cestu broj 13 i Seinu, te se do zadnje stanice ponovo spušta ispod nivoa zemlje. 1997. godine su stari vozovi generacije MP59 zamijenjeni novima tipa MP 89.
Linija bi trebala biti druga (nakon linije ), sa automatiziranim pogonom vozova i automatiziranim vratima na stanicama. U prelaznom periodu od 2010-12. predviđen je kombinirani pogon (sa ili bez vozača) [1]
Stanice kojima je promijenjeno ime
[uredi | uredi izvor]Više stanica linije je tokom vremena promijenilo ime:
- stanici Obligado je 1948. godine promijenjeno ime u Argentine
- Étoile u Charles de Gaulle – Étoile
- Alma je 1920. godine mijenja ime u George V
- Marbœuf Marbeuf je 1942. godine Rond-Point des Champs-Élysées, a kasnije Franklin D. Roosevelt
- Champs-Élysées u Champs-Élysées-Clemenceau
- Palais Royal u Palais Royal – Musée du Louvre
- Louvre postaje Louvre – Rivoli
- Saint-Mandé – Tourelle u Saint-Mandé
Vozovi
[uredi | uredi izvor]Trenutno se na liniji koriste vozovi serije MP89. To su prvi pariski metroi, kroz čije se vagone može prolaziti čitavom dužinom voza. Ovi vozovi voze na točkovima, koji su obloženi gumom.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Reference
[uredi | uredi izvor]