Maltezer
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Maltezer (Mljetski pas [1], Maltezac [2][3]) je rasa psa priznata od Međunarodnog kinološkog saveza u grupi patuljastih i pasa za pratnju. Pasmina koju poznajemo danas potiče od pradavnih pasa koje vežemo uz nazive Jadranskog ostrva Mljeta, izgubljenog Sicilijanskog gradića Melita i ostrva Malte. Jedna je od najstarijih pasmina.
Po zvaničnim podjelama, odnosno određivanjima zemlje porijekla; maltezer ima kao zemlju porijekla cijeli centralni Mediteran. Samo je patronat nad pasminom dodijeljen Italiji.
Historija
[uredi | uredi izvor]Poznato je da se najstariji podatak o postojanju ove pasmine nalazi na jednoj amfori koja je pronađena u Etrušćanskom mjestu Vulci. Na njoj je prikazan jedan mali pas koji podsjeća na špica, a ima veoma dugu dlaku. Arheološka istraživanja su utvrdila da je to rad umjetnika Atenske škole, 500 godina prije nove ere. Za nas, a i za kinologiju, najznačajnije je što iznad crteža stoji natpis Melitaie. To je naziv za otok koga su kasnije nazivali "Melita", a poslije toga Meleda, a to je hrvatski otok Mljet. [4]
Može se smatrati da prvi opis ovog psa daje Aristotel, ali nije naveo i mjesto nastanka pasmine. Aristotel navodi naziv Melitaei catelli (Melitaeus catellus) te psa uspoređuje s mustelae (kunama). Prvi pisani dokument o postojanju ove pasmine daje grčki spisatelj Kalimah (Callimachus). On je opisao Canis melitaeus 230 godina prije naše ere kao patuljastog psa koji potiče sa otoka Melitae, ispred jadranske obale pored Korčule. Sasvim je jasno da autor označava otok u Jadranskom moru, a ne Sredozemnom, pa samim tim nije riječ o zabuni već sasvim jasnom određenju domovine ovog psa. [5]
Plinije Stariji (23. pr. n. e. – 79. n. e.) pisao je također o ovim psima i potvrdio nalaze upravnika Aleksandrijske biblioteke, Kalimaha. Prvi koji je pogrešno naveo mjesto odakle potiču ovi psi bio je Strabon (oko 60 pr. n. e. – 24. n. e.) On je napisao da ovi psi potiču sa Malte iako neki kasniji autori citirajući njegovo djelo govore kako je Strabon naznačio samo da se iz grada Melita na Siciliji izvoze ovi psi. Zanimljivo je da autor navodi kako tadašnji guverner Malte ima veoma lijepog malteškog psa koji se zvao lssa. Poznato je da lssa predstavlja latinski naziv za otok Vis, a on je sa Hvarom, Korčulom, Lastovom i Mljetom bio grčka kolonija.
O maltescima je pisao i Aldrovandi (1522-1605). Najzanimljivija je u njegovom opisu podjela maltezaca na kratkodlake i dugodlake.
Maltezac je našao mjesto i u knjizi dr. Caiusa (dr. John Caius) koji je 1563. godine izdao knjigu u kojoj poistovjećuje otok Melita (Mljet) sa Maltom i ove pse naziva malteški pinč.
Gessner je 1563. godine opisao ove pse uz isticanje da su to veoma skupi psi i da imaju bijelu dlaku, a na tijelu se javljaju crvena polja. Njihovo porijeklo vidi u Francuskom gradu Lyonsu.
Mali bijeli dugodlaki psi bili su na dvoru španskoga kralja Filipa II. Veoma su cijenjeni na dvoru Ludwiga XIV., a i kraljica Katarina II. uzgajala je ove pse. Zabilježeno je da su ovi psi uzgajani i 1400. godine na kraljevskom dvoru u Briselu. Do engleskog kopna dospjeli su 1520. godine kada je vladao Heinrich VIII. Slavni slikar Tizian naslikao je mljetskoga psa 1576. godine, a prvi likovni prikaz ove pasmine na engleskom kopnu potiče iz 1763. godine.
Popularnost ovih pasa polako je prolazila tako da je uzgoj zamro u 17. i 18. stoljeću. Opstanak pasmine doveden je u pitanje. Vjeruje se da je parenjem sa drugim pasminama očuvana ova pasmina i stvorena čitava grupa pasa koji sačinjavaju grupu bišona. Ponekad ovu pasminu nazivaju terijerima, drugi put španijelima, ali ih Briggs ne smatra ni terijerima ni španijelima.
Do danas nije u potpunosti razjašnjeno kako je maltezac nastao? Ima određenih mišljenja da su preci ovih pasa bili bijeli ovčarski ili pastirski psi i da je preteča maltesca Canis molossus. Ovakve pretpostavke imaju veoma malo realne osnove. Mnogo je vjerojatnija teorija koja za osnovu uzima patuljastog bijelog psa poznatog u klasičnoj Grčkoj. Ovog psa poznavali su Rimljani, Iliri i Slaveni. S obzirom na postojanje izuzetnih komunikacija između Grčke i Jadranskih otoka, sasvim je moguće da je taj pas dospio do naših otoka, i da je tu doživio svoj potpuni razvoj odnosno da se od njega razvio mljetski pas.
Krajem prošlog stoljeća počeo je sistematski uzgoj ovih pasa u Engleskoj. Polazni materijal bio je Maltese-Terrier kako su oni tada nazivali tog psa. Za taj uzgoj obavili su nekoliko uvoza sa kopna (iz Europe), a osnovni uvozi bili su iz Njemačke i Holandije. Tada su bile dozvoljene i druge boje, a tek poslije Prvog svjetskog rata određeno je da maltezac može biti samo bijele boje.
Tako su prvo upisani psi u švicarsku rodovnu knjigu 1904. bili bijeli sa žuto-smeđim flekama, a bili su to psi Motti i Affi.
Mljetski psić postao je italijanski patronat 1954. godine kada je na godišnjoj skupštini FCI u Interlakenu (Švicarska) odlučeno da je Italija staratelj ovoj rasi pasa.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- http://www.maltezer.com
- https://web.archive.org/web/20141223063351/http://www.maltezeri.com/
- https://web.archive.org/web/20180528190821/http://maltezerklub.com/
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Matoš, Antun Gustav. Sabrana djela Antuna Gustava Matoša, Mladost, Zagreb, 1973., str. 221.
- ^ Mljetski psić - Maltezac ; izvod iz knjige 'Sve o psima' Arhivirano 31. 5. 2009. na Wayback Machine, dogsnordic.net, Senada Rudić, Osijek, Hrvatska
- ^ Orban, Ratimir. Malteški pas je zapravo naš mljetski psić, Moj pas i njegovi prijatelji : stručno informativna revija za kinologiju, Hrvatski kinološki savez, Zagreb, 1992., trobroj 7-8-9, str. 14. i 15.
- ^ Gondrexon, Anna ; Browne, Ives. Psi vsega sveta : mala enciklopedija psov (dodatne tekstove su napisali Ratimir Orban, Ksenija Turković i Jože Škofič ; prev. Janes Gradišnik, Tone Glavan ; ilustr. K. van den Broecke), Cankarjeva založba, Ljubljana, 1975., str. 294.
- ^ Pugnetti, Gino; Orban, Ratimir (urednik) Sve o psima, Mladinska knjiga (Ljubljana) i Mladost (Zagreb), 1983., rbr. 291.
