Idi na sadržaj

Logor Thalerhof

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zarobljenički logor Thalerhof

Zarobljenički logor Thalerhof bio je logor koji su vlasti Austro-Ugarske osnovale u blizini Graza, na području današnje općine Feldkirchen bei Graz tokom Prvog svjetskog rata između 4. septembra 1914. i 10. maja 1917. godine. Službeno se zvao k.k. Internierten-Lager. Tu su deportirani rusinski (njemački: Ruthenen)[a] (ukrajinski) stanovnici iz Galicije i Bukovine, koji su navodno ili stvarno simpatizirali ratnog neprijatelja Rusiju. Već početkom rata u logor je zatvoreno 6700 zarobljenika.[1] Slični logori bili su otvoreni za zarobljene Srbe u Aradu u Rumuniji i Bihaću u današnjoj Bosni i Hercegovini, kao i za Italijane u Linzu. Za razliku od izbjegličkih logora, kojih je bilo oko dvadeset, u zarobljeničkim logorima su uslovi života bili loši.[1] U drugoj polovini rata otvarani su i logori za ratne zarobljenike.[2]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Osnivanje

[uredi | uredi izvor]

Prva grupa otetih galicijskih rusofila dovedena je u Thalerhof 4. septembra 1914. godine. U Thalerhofu nije bilo kasarni sve do zime 1914/15. Ljudi su ležali pod vedrim nebom, čak i po kiši i snijegu.[3] Zarobljenici su mučeni i premlaćivani.[4] U službenom izvještaju od 9. novembra 1914. navedeno je da je u logoru tada bilo oko 5700 zarobljenika, uključujući oko 2000 Lemka.[5] Bio je to najveći takav logor; u logoru Theresienstadt je tada bilo internirano oko 890 Rusina.[6]

Stanje u logoru

[uredi | uredi izvor]
Smaknuće u logoru Thalerhof

Smrt u logoru Thalerhof rijetko je bila prirodnog uzroka. Katastrofalni higijenski uslovi ubrzo su doveli do izbijanja epidemija poput kolere i tifusa. Samo u prvoj ratnoj zimi, 1914/15, trećina od 7000 zarobljenika umrla je od tifusa.[7] Za zarobljenike je potpuno izostala bilo kakva medicinska skrb. Hrana je bila vrlo loša i imala je nisku hranjivu vrijednost. Zbog nedostatka posuđa, zatvorenici su morali koristiti svoju odjeću poput šešira ili kapa, kako bi napunili tekućinu nalik na juhu, a pri dodjeli hrane bila je velika gužva. Veliku je ulogu imalo nasilje stražara nad logorašima. Radi zastrašivanja, pred ulazima u kasarne često su ležala krvava tijela, a teško pretučeni ljudi vješani su na stupove.[8]

Pregled

[uredi | uredi izvor]
Kosturnica na groblju u općini Feldkirchen bei Graz, gdje je sahranjen dio od umrlih zarobljenika logora.

Od 1914. do 1917. ukupno je oko 30.000 ljudi iz istočne Europe (uglavnom Ukrajinaca) bilo internirano u logor Thalerhof. Vojna uprava ih je bila osumnjičila za "rusko prijateljstvo". Od 1917. do 1918. u logoru Thalerhof bilo je smješteno oko 5000 ruskih ratnih zarobljenika. U zimi 1914/15. tamo je umrlo 1380,[9] ukupno 1767 ljudi[10] prvenstveno od epidemije kolere i trbušnog tifusa.[9] Ruski vojni zarobljenici, su uglavnom tjerani na prisilni rad na seoskim gazdinstvima u današnjoj Štajerskoj.[11]

Mrtvi su pokapani u krugu logora. Tokom izgradnje aerodroma u Grazu 1936. godine, njihovi ostaci ponovno su pokopani u kosturnici na groblju u Feldkirchenu, na Židovskom groblju u Grazu ili na Središnjem groblju u Grazu.[12] Raspravljalo se o tome je li se to stvarno dogodilo za sve ukope ili još uvijek postoje grobovi ispod objekata aerodroma.[9] Naučna studija iz 2008. godine pokazala je da se to može sa sigurnošću isključiti.[10] Tom istragom, koju je naručilo Ministarstvo obrane Austrije, otkriveno je 2093 pokopana mrtva logoraša.[13]

Zatvaranje

[uredi | uredi izvor]

Logor je zatvoren u maju 1917. naredbom posljednjeg cara Karla. Kasarna je stajala do 1936. godine, kada je konačno srušena. 1767 tijela je ekshumirano i pokopano u masovnu grobnicu u obližnjem naselju Feldkirchen bei Graz.[5] Mjesto bivšeg logora sada pripada Aerodromu Graz.

Recepcija

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ U Austro-Ugarskoj je pojam Ruteni podrazumjevao istočnoslavenske narode, Ukrajince i blisko povezane narode: Lemke, Bojke i Hucule.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Rauchensteiner, Manfred (2013). Das Erste Weltkrieg und das Ende der Habsburger-Monarchie 1914-1948 (jezik: njemački). Beč, Köln, Weimar: Böhlau Verlag. ISBN 978-3-205-78283-4.
  • Grupa autora (1953). Jahrbücher für Geschichte Osteuropas, Neue Folge, 1 (jezik: njemački). Franz Steiner Verlag.
  • Georg Hoffmann, Nicole-Melanie Goll, Philipp Lesiak: Thalerhof 1914–1936. Die Geschichte eines vergessenen Lagers und seiner Opfer. In der Reihe: Mitteleuropäische Studien. Schriftenreihe der Fakultät für Mitteleuropäische Studien der Andrássy Gyula Deutschsprachigen Universität Budapest. Šablon:ZDB. Band 4. Gabriele Schäfer Verlag, Herne 2010. ISBN 978-3-933337-76-4.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Logor Thalerhof

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Manfred Rauchensteiner 2013, str. 851.
  2. ^ Manfred Rauchensteiner 2013, str. 855.
  3. ^ Vavrik, Vasili Romanovich (2001). ТЕРЕЗИН И ТАЛЕРГОФ. К 50-летней годовщине трагедии Галицко-Русского народа (jezik: ruski). Moscow: Soft-izdat. Arhivirano s originala, 23. 12. 2010. Pristupljeno 21. 6. 2009., originally published in 1966 by Archpriest R. N.Samelo (протоиерей Р. Н. Самело), New York
  4. ^ Terrorism in Bohemia.; Medill McCormick Gets Details of Austrian Cruelty There. New York Times (December 16, 1917).
  5. ^ a b Bogdan Horbal Arhivirano [Date missing] na: rusyn.org [Error: unknown archive URL]
  6. ^ Jahrbücher für Geschichte Osteuropas 1953.
  7. ^ Hans Hautmann: Šablon:Webarchiv
  8. ^ Eine Beschreibung der Lager Theresienstadt und Thalerhof
  9. ^ a b c Bast, Helmut (10. 12. 2007). "Wo Flugzeuge über Gräber rollen". kleinezeitung.at (jezik: njemački). Kleine Zeitung. Pristupljeno 1. 5. 2023. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  10. ^ a b "Keine Gräber unter Flughafen Graz". stmv1.orf.at (jezik: njemački). ORF Steiermark. 14. 4. 2012. Pristupljeno 1. 5. 2023. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  11. ^ Manfred Rauchensteiner 2013, str. 861.
  12. ^ Dem Vergessen entrissen. In: Feldkirchner Nachrichten. Mitteilungsblatt des Bürgermeisters der Marktgemeinde Feldkirchen, Folge 1. März 2008, S. 9–10.
  13. ^ Forschungsprojekt zum Internierungsfriedhof Graz-Thalerhof im Auftrag des BMLVS.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Logor_Thalerhof&oldid=3521575"