Imotsko polje
Imotsko polje je kraško polje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Teritorijalna podjela ustanovljena je 1718. god, Požarevačkim mirom između Osmanlijskog Carstva i Mletačke Republike. Zbog toga polje se naziva i Imotsko-bekijsko polje. Najveće naselje je Imotski, po kojem je dobilo ime.[1][2]
Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Dugo je 33,3 kilometara i široko 1-6 kilometara, površine 95 km² (45 km² nalazi se u Hrvatskoj, a 50 km² nalazi se u Bosni i Hercegovini. Sastoji se od Gornjeg polja (22,8 km²) i Donjeg polja (72,2 km²). Donje je najčešće poplavljeno, a u jugoistočnom dijelu može se izdvojiti manje polje, Grudsko polje (10 km²).
Imotsko polje nalazi se na 260 metara nadmorske visine[3]. Urušavanjem krečnjačkih stijena tokom vremena, stvorene su brojne vrtače, koje su danas ispunjene vodom i predstavljaju jezera.[4][5]
Klima je submediteranska. To potvrđuju smokve, bademi te poneka maslina koji uspijevaju na tome području.
Stanovništvo se u prošlosti najviše bavilo uzgojem kukuruza, a danas se uglavnom bavi uzgojem vinove loze i duhana.[6]
Poplave
[uredi | uredi izvor]Kroz polje teče nekoliko rijeka: Suvaja (Sija, Ričina), Vrljika (Matica -Trebižat), Jaruga i Grudski potok (teče prema krajnjem jugoistoku polja). Važno obilježje Imotskog polja jesu redovna sezonska plavljenja koja ograničavaju njegove poljoprivredne potencijale, ali istodobno održavaju plodnost tla. Na zapadu polja se nalazi močvarni dio, Prološko blato, koji vodu dobiva od Suvaje. Dio autora navodi Suvaju kao početak Trebižata.
Poplave u kraškim poljima igraju ključnu, ali nedovoljno istraženu ulogu u funkcioniranju i razvoju podzemnih i površinskih kraških ekosistema. Opstanak brojnih endemskih i ugroženih vrsta u poljima u krašu i u podzemnim prostorima vezanima za njih značajno je ugrožen prirodnim (klimatskim varijacijama ili promjenama), ali sve više i negativnim utjecajima izazvanih različitim ljudskim djelatnostima. U tom smislu uloga inženjerskih i agrotehničkih radova na smanjivanju trajanja poplava u poljima u kršu potpuno je neistražena, ali je očito da može imati značajne negativne posljedice.[7] U skladu s time u XVIII. st. bili su su organizirani radovi na kopanju odvodnih kanala i čišćenju jaraka. Cilj tih radova bio je dobiti što više obrađenog zemljišta. Godine 1947. bio je završen 1650 metara dug odvodni tunel kojim je spriječeno plavljenje Donjeg polja. No, velik dio Gornjeg polja, odnosno Blato, još uvijek je dio godine pod vodom.
Akumulacija
[uredi | uredi izvor]Za rad hidroelektrane Hidroelektrane Peć Mlini koriste se vode rijeke Matice (Trebižat) koja ponire kod naselja Drinovci na krajnjem i najnižem jugoistočnom dijelu polja. Uz taj ponor izgrađen je tunel. Metalnim zatvaračima reguliše se protok vode, što je dovelo do stvaranja vještačkog jezera, (kompenzacijski bazen Nuga) , korisnog volumena 800.000 m3.[8]
Osim proizvodnje električne energije iz mini HE snage 2×15,88 MW, projektom, je predviđeno i poboljšanje uslova poljoprivredne proizvodnje i odbrana od poplava. Pri izgradnji nije bilo iseljavanja u području bazena Nuga i potopljeno je vrlo malo obradive zemlje.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Kraška polja Bosne i Hercegovine". Arhivirano s originala, 6. 8. 2020. Pristupljeno 12. 8. 2020.
- ^ Imotsko polje - Imotska krajina - Dinarsko gorje
- ^ "Imotsko polje - Imoart". Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 12. 8. 2020.
- ^ Kraška polja - Oblici reljefa
- ^ "Kraška polja - Geografija za sve". Arhivirano s originala, 28. 9. 2020. Pristupljeno 12. 8. 2020.
- ^ Hrvatska enciklopedija
- ^ Krška polja u Dinarskom luku: priroda u stalnom pokretu
- ^ HE Peć Mlini[mrtav link]
