Gornji Vakuf-Uskoplje
Gornji Vakuf-Uskoplje | |
|---|---|
Općina i naseljeno mjesto | |
| Općina Gornji Vakuf-Uskoplje | |
 Čaršija u Gornjem Vakufu-Uskoplju | |
 Grb | |
 Općina Gornji Vakuf-Uskoplje u Bosni i Hercegovini | |
  Gornji Vakuf-Uskoplje | |
| Koordinate: 43°56′23.5″N 17°35′08.0″E / 43.939861°N 17.585556°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Srednjobosanski |
| Vlada | |
| • Načelnik | Sead Čaušević[1] (SDA) |
| Površina | |
| • Općina | 395,96 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 7,71 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Općina | 20.933 |
| • Općina (gustoća) | 52,87 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 4.831 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 626,59 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 70 240 |
| Pozivni broj | (+387) 30 |
| Matični broj | 119709[2] |
| Matični broj općine | 10375 |
| Veb-sajt | www |
Gornji Vakuf-Uskoplje je naseljeno mjesto i općina u Srednjobosanskom kantonu u Bosni i Hercegovini. Predstavlja jedno od najstarijih mjesta u Bosni nastalih aktom uvakufljavanja bosanskog plemstva iz osmanlijskog perioda. Nalazi se u Skopaljskoj dolini koja se prostire u gornjem toku rijeke Vrbas. Godine 2001. prema odluci međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini nazivu općine i naseljenog mjesta Gornji Vakuf dodaje se nastavak Uskoplje.[3]
Historija
[uredi | uredi izvor]Gornji Vakuf kao gradsko naselje nastao je krajem 16. vijeka. Sam naziv grada upućuje na to da je njegovo osnivanje povezano sa institucijom vakufa. Postanak Gornjeg Vakufa-Uskoplja je u najužoj vezi sa vakufom Mehmed-bega Stočanina, a to znači da je njegova džamija bila od fundamentalnog značaja za osnivanje grada. Prema natpisnoj ploči o izgradnji džamije Mehmed-beg je svoju džamiju završio 1592/93. Nije poznato kako je u početku izgledala džamija. Sudeći po raspoloživim podacima (kamenitoj munari, natpisnoj ploči i dr.) pretpostavlja se da se radilo o monumentalnom zdanju. Džamija je više puta stradavala, a 1969. na istom mjestu započela je izgradnja moderne dzamije.
Prethistorijsko doba
[uredi | uredi izvor]Kraj oko Gornjeg Vakufa-Uskoplja, kao uostalom i sva Skopljanska župa, je bio oduvijek dobro nastanjen. Plodnost zemlje, bogatstvo šumom i divljači po okolnim brdima, kao i povoljni uvjeti za rudarstvo učinili su ovaj kraj privlačnim za ljudska naselja. Već prije naše ere, s obje strane gornjeg toka Vrbasa se nastanjuju Iliri koji ostavljaju ime selu Batuši nedaleko od Gornjeg Vakufa-Uskoplja.
Rimsko doba
[uredi | uredi izvor]Arheološkim istraživanjima je ustanovljeno da su oko Gornjeg Vakufa tragovi antičkog života i ostaci zgrada tako gusti da se može pomišljati na veći broj manjih naseobina sa većim centrom. Vijesti antičkih pisaca o dobijanju zlata u provinciji Dalmaciji su se prvenstveno odnosile na oblast srednjobosanskog rudogorja i u njoj pogotovo na planinu Vranicu i njeno podnožje oko Gornjeg Vakufa. Možda je i to jedan od razloga zašto su Rimljani smjestili čuvenu postaju Ad Matricem na mjestu današnjeg Gornjeg Vakufa-Uskoplja, kuda je prolazila cesta Salona-Sirmium.
Srednji vijek
[uredi | uredi izvor]Župa Uskoplje u Ljetopisu Popa Dukljanina, u dijelu u kojem se opisuje regnum sklavorum (Sklavinija), koji je nastao početkom 11. vijeka, nalazi se prvi historijski spomen Uskoplja (Uscople). Navodi se kako je hrvatski kralj Mihajlo Krešimir II opustošio župe Uskoplje, Luku i Plevu. Bosanski ban vidjevši da se ne može s njim boriti, pobjegne ugarskom kralju. Kako navodi ljetopisac, Krešimir zauzima cijelu Bosnu i vladaše njome. Ovog Krešimira identificiraju sa hrvatskim kraljem Mihajlom Krešimirom II (949–969). U povelji Bele IV (20. juli 1244) spomen ove župe je u vezi biskupskog posjeda "in supa Wzcople" kod crkve svetog Ivana koja se prema navodu biskupa Delivića nalazila u neposrednoj blizini današnjeg Gornjeg Vakufa-Uskoplja (selo Dobrošin). Mjesto i uloga ovog kraja ogleda se i u zastupljenosti srednjovjekovnih utvrda.
U Glasniku Zemaljskog muzeja od 1901. je zapis učitelja Franje Martinčevića u kojem, stoji da "po brdima oko G. Vakufa osobito onima sa sjeverne i zapadne strane, nizahu veliki i tvrdi gradovi nekadašnjih velmoža, a podno brda bijahu rasijana sela". Zasigurno je da je u poznijem srednjem vijeku vojna vlast za ovaj kraj bila koncentrisana u Susidu kod Gornjeg Vakufa-Uskoplja (prvi put se spominje 1403). Smatra se da je već tada župa Uskoplje u turskoj vlasti bila privremeno podijeljena na Gornje i Donje Skoplje.
Gornje Skoplje je predstavljalo posebnu nahiju sa utvrdom Susid što danas odgovara Općini Gornji Vakuf-Uskoplje. Jedno vrijeme u historiografiji Vakuf je bio poznat kao Česta (1444). O naseljenosti kraja oko Gornjeg Vakufa-Uskoplja govori brojnost srednjovjekovnih stećaka. Na području općine nalazi se preko 580, uglavnom sandučastih stećaka.
Pored povoljnog geografskog položaja i prirodnih bogatstava jedan od razloga koji je doveo do formiranja vakufa bio je vojno-strateške prirode, jer je u svim periodima turske vladavine ovo područje bilo ugroženo od Mlećana i uskoka, te je bilo neophodno formirati centar koji će imati ulogu vojne krajine. Prema šemi Hamdije Kreševljakovića kojom je opisana uloga pojedinih urbanih centara, Gornji Vakuf-Uskoplje je bio obrtničko-trgovački centar u Skopaljskoj mikroregiji. Preovladavao je metalurgijski obrt (proizvodnja mlinova za kavu, pušaka, posuđa i dr.) što je bilo uslovljeno blizinom Fojnice i Kreševa.
Pokret za autonomiju Bosne Husein-kapetana Gradaščevića
[uredi | uredi izvor]Doprinos odbrani bosanskih granica Gornjovakufljani su dali u boju pod Banjom Lukom 1737. Pjesnik Mustafa-hadži Muhlisija zvani Bošnjak piše o ovom boju. "Haber o provali Švabe došao je kasno pa su naši preci požurili da stignu na bojno polje. Usiljenim maršom stigli su pod Banjaluku. Kažu da su bezi sjahivali sa konja i prepuštali fukari da jaše kako bi na vakat stigli."
U pokretu Husein-kapetana Gradaščevića za autonomiju Bosne aktivno učestvuje gornjevakufska aristokracija, listom svi su bili za Gradaščevića osim bega Sulejmanpašića iz Odžaka čija su imanja tad opustošena. Nekoliko Gornjevakufljana je zbog učestvovanja u pokretu za autonomiju bilo osuđeno na zatvorske kazne.
Austrougarsko doba
[uredi | uredi izvor]U vrijeme austrougarske vladavine Gornji Vakuf je postao značajan za tadašnju vlast zbog prirodnog bogatstva koje se uveliko eksploatisalo i prevozilo u druge dijelove zemlje.
Svjetski ratovi
[uredi | uredi izvor]U Prvom i Drugom svjetskom ratu Vakuf je pretrpio značajna razaranja i ljudske gubitke, što od požara što od borbenih dejstava. Pored 69 žrtava fašističkog terora poginulo je i 94 borca, od ukupno 370, među kojima je bilo i 6 žena, te 12 pionira. Gornji Vakuf-Uskoplje je prvi put oslobođen 12. jula 1942. i taj datum se slavio kao Dan oslobođenja općine.
Odmah poslije Drugog svjetskog rata na Glavici, brdu nadomak starog dijela izgrađena je Spomen kosturnica za 101 partizana. Nakon rata počeo je brzi razvoj privrede kao i samog grada. Prije rata u Bosni i Hercegovini općina Gornji Vakuf-Uskoplje je spadala u red srednje razvijenih općina bivše Jugoslavije.
Rat u Bosni i Hercegovini (1992–1995)
[uredi | uredi izvor]Gornji Vakuf-Uskoplje je odigrao jednu od ključnih uloga u sukobima u Srednjoj Bosni između HVO-a, HV i Armije RBiH. Dana 20. juna 1992. grad su pokušale zauzeti hrvatske jedinice paralelno sa napadom u Novom Travniku, realizirajući plan o podjeli Bosne i Hercegovine sklopljen između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. O samoj podjeli Bosne i Hercegovine, između Srbije i Hrvatske su pred Tribunalom u Den Haagu svjedočili Paddy Ashdown, hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, te premijer nekadašnje Jugoslavije Ante Marković. U decembru 1992. dolazi do velikog priliva pripadnika HVO-a, i HV pretežno iz zapadne Hercegovine, pod izgovorom da se spremaju za ratište na Kupresu i Bugojno. U Gornji Vakuf su pristigle hrvatske jedinice iz sljedećih mjesta: Posušje, Široki Brijeg, Grude, Imotski, Mostar, Livno, Duvno, te Prozor. Polovinom januara 1993. hrvatske jedinice započele su sa etničkim čišćenjem gradskih dijelova u kojima su Hrvati bili većina. Nešto ranije, isti scenarij je sproveden u selima Uzričje, Hrasnica i Duša Bošnjaci su protjerani, a imovina im je opljačkana ili uništena. Etničko čišćenje je bilo praćeno i propagandom, u čemu je prednjačila HTV, sa reporterom Smiljkom Šagoljem. Dio lanca hrvatske propagande bio je i "Skopaljski vijesnik", kao i Radio "Uskoplje". Nakon ovih događanja Gornji Vakuf se našao u opsadnom stanju sve do marta 1993, te je izložen artiljerijskoj i snajperskoj vatri po stambenim objektima. Nakon tromjesečnog primirja došlo je do tada, najžešćeg napada i razaranja gradskog jezgra, kao i okolnih sela. Grad je granatiran sa okolnih brda, a zabilježeni su dani kada je na grad ispaljivano od 1500 do 2000 razni projektila. Napadi su trajali od jula 1993, pa do februara 1994. do potpisivanja Vašingtonskog sporazuma.
Za ulogu u sukobima u Gornjem Vakufu-Uskoplju, u optužnici koju potpisuje tužilac Međunarodnog suda u Hagu, Carla del Ponte od 2. marta 2004, optuženo rukovodstvo HR Herceg-Bosne, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoje Petković, Valentin Ćorić, te Berislav Pušić. Dana 29. novembra 2017. je potvrđena prvostepena presuda iz 2013. i pomenuta šestorka je pravomoćno osuđena za udruženi zločinački poduhvat, između ostalog za ubistva, mučenja, silovanja i teroriziranja civila, etničko čišćenje, pljačku i palež. U udruženom zločinačkom poduhvatu sudjelovao je i sami vrh Republike Hrvatske, predsjednik Franjo Tuđman, ministra odbrane Gojko Šušak i general Hrvatske Vojske Janko Bobetko, što efektivno znači da je Republika Hrvatska u predmetnom razdoblju između 1992. i 1994. bila i agresor u međunarodnom ratu u Bosni i Hercegovinu.[4][5]
Uloga Franje Tuđmana
[uredi | uredi izvor]Objavljivanjem 36 stenograma o podjeli Bosne i Hercegovine, razjašnjena je uloga Franje Tuđmana u napadu na Gornji Vakuf-Uskoplje.[6][7] Svih 36 stenograma se nalaze u Haškom tribunalu. Pred međunarodnom javnošću je podržavao suverenitet Bosne i Hercegovine, dok je za to vrijeme na sastancima koji su stenogramski dokumentovani, proširenjem Hrvatske na površinu Banovine Hrvatske uspostavljene pred Drugi svjetski rat,[8] planirao napad na bosanskohercegovačke gradove, smatrajući da na taj način rješava pitanje budućih granica hrvatske države.
Dana 22. oktobra 1993. na sastanku u Predsjedničkim dvorima u Zagrebu, na kojem su pored Tuđmana prisustvovali i Janko Bobetko, Imra Agotić, Josip Lucić i Gojko Šušak, Franjo Tuđman o napadu na Gornji Vakuf-Uskoplje i ostale bosanskohercegovačke gradove kaže:
Ja sam pred par mjeseci izložio situaciju, dao zadaću ministru odbrane Šušku i generalu Bobetku, naša pomoć i naše angažiranje u Herceg-Bosni, jer se tamo rješava, rekao sam im da se tamo rješava pitanje budućih granica hrvatske države. I, kod toga sam ukazao da je veoma važno da se odbrane, tada, oni položaji koje je HVO tamo držao. To je bila ona crta, dakle, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Mostar, i da bi trebalo, po mogućnosti, riješiti, što prije, problem Gornjeg Vakufa. Od tada pa nadalje, vođene su te operacije i imali smo stanoviti uspjeh. Ali, ta zadaća sasvim nije do kraja izvršena, i koliko sam ja čuo, koliko smo mi pružali pomoć, ali ima i stanovitih pritužbi, sa tog ratišta, da po nekakvim, u pogledu materijala i u pogledu ljudstva, da nije bilo dovoljno pomoći s naše strane. Pa bih želio da čujem s vaše strane, šta je do sada učinjeno i da se dogovorimo dalje (...)
O samom učešću jedinica regularne vojske Republike Hrvatske u napadu na Gornji Vakuf-Uskoplje, na istom sastanku govorio je Janko Bobetko:
Kompletna Peta brigada, sa svojim sastavom, znači sa ovog fronta, vinkovačkoga, kompletno je, postepeno povučena i našla se na tom ratištu. To je oko 2.500 ljudi, plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo, osim dva-tri časnika. Njihov glavni zadatak bio je da na toj liniji gore, kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drže položaj u samom gradu, usljed, to je gotovo sada negdje tri mjeseca, oni su dio snaga izvukli radi odmora. Još je ostala jedna ojačana bojna, negdje oko 700 ljudi, sa svim topništvom i oklopom u širem prostoru Gornjeg Vakufa. Očito da i idućih deset dana, da će trebati razmišljati o dovlačenju novih snaga, na liniji dobrovoljnosti, da se oni zamijene, jer ljudi ne mogu toliko izdržati (...) Ja sam prekjučer razgovarao sa Toletom (Žarkom, op. pr.) u Dubrovniku i on je tražio da se sastane, rekao sam da ću biti tamo i da dođe, da je jedan presjek situacije koji počinje od toga da su snage zamorene, što je tačno, i da za sada on smatra da oni nemaju, mislim Muslimani, nekih friških snaga za neke protuudare, što ne treba potcjenjivati, mora biti pripremljen. Dalje, dobrovoljci iz prve i druge brigade koji su se javili, oni su sada na položaju južno od Mostara, na položajima prema Blagaju, i jedna grupa koju je vodio pukovnik Horvat, ona se - jedan dio je ostao, drugi dio se raspao (...) to je bilo neorganizirano (...) Međutim, Peta brigada je svoj zadatak, po mom mišljenju, jako dobro učinila i radila (...)
Odgovarajući na pitanje Franje Tuđmana o imenu komandanta Pete brigade koja je sa vinkovačkog ratišta premještena u Gornji Vakuf, Janko Bobetko svjedoči o nepobitnom dokazu učestvovanja hrvatskih jedinica na Bosnu i Hercegovinu i Gornji Vakuf:
Bio je Kapular (...) Ima svojih prilika i neprilika, tako da mislite u smislu zapovijedanja jedan od dosta ozbiljnih problema (...) Što se tiče streljiva, to je toliko precizno organizirano da je glavni dotur municije išao iz Ploča, direktno prema Mostaru, iste noći kada je naručen. I general Marinović je od mene dobio ne samo zadatak nego i sva ovlaštenja, i neka postepeno popunjavamo taj front, jer je to najbliži, najkraći, nemam prevoza velikog, tako da je on sa svog fronta smo skinuli bateriju topova 122, minobacače, mine, municiju, dakle sva streljiva koja su tražena, dakle u najkraćem roku, to je funkcioniralo, može se reći, odlično (...) Dalje, za municiju težih kalibara, 130, u tri navrata su pošiljke i narudžbe koje su date odmah bile upućivane prioritetno i tačno ka liniji fronta (...) To je i prekjučer jedan čitav teret otišao, ide odavde, težeg kalibra, 130, 105, 120, a sa onog fronta ide sva druga municija, tako da, jasno, troši se (...) Dakle, sa slavonskog osjetljivog prostora smo izvukli Treću i Petu brigadu (...) sa ovim smo učinili jako puno u stabilizaciji fronta Vakuf i Mostar.
Promjena imena općine
[uredi | uredi izvor]Na dijelovima općine Gornji Vakuf-Uskoplje, 1992. antiustavnim činom proglašena je Hrvatska općina Uskoplje kao dio samoproglašene Herceg-Bosne. Potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma pod jakim pritiskom američke administracije na Hrvatsku, zaustavljen je bošnjačko-hrvatski sukob i stvorena Federacija Bosne i Hercegovine. Međunarodna zajednica 2001. postojećem imenu općine dodaje naziv Uskoplje kako bi se ubrzala reintegracija općine.
Politika
[uredi | uredi izvor]Na općinskim izborima 2004. zabilježeni su sljedeći rezultati za Općinsko vijeće Gornji Vakuf-Uskoplje, koje broji 23 mandata: SDA 9 mandata, HDZ 8 mandata, SBIH 4 mandata, BPS 1 mandat i SDP 1 mandat. Za načelnika općine je izabran Bušatalić Vahid (40,46% glasova) iz SDA, međutim nakon opstrukcija HDZ-a u radu Općinskog vijeća načelnik je podnio ostavku.
Na općinskim izborima 2008. mandati su sljedeci: SDA 10, HDZ 6, SBIH 4, SDP 2 i HSP-Đapić dr. Jurišić 1. Predsjedavajući Općinskog vijeća je Marinko Krajina (HDZ).
Načelnik općine je Sead Čaušević (SDA).
Geografija
[uredi | uredi izvor]
Gornji Vakuf-Uskoplje je smješten u gornjem toku rijeke Vrbas u Skopaljskoj dolini koja je duga 27 km, a široka samo 2 km. Okružen je planinama Vranicom sa istočne i Radušom sa zapadne strane. Leži na četiri rijeke: Vrbasu, Bistričkoj rijeci, Trnovači i Krušćici. Nadmorska visina općine je od 670 do 2112 m. Općina zahvata površinu od 402,7 km2. Prema popisu iz 1991. u Gornjem Vakufu-Uskoplju je živjelo oko 25000 stanovnika. Nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, našao se u sastavu Srednjebosanskog kantona.
Klima u Gornjem Vakufu-Uskolju je izuzetno pogodna za razvoj povrtlarskih kultura. Klima je, radi veće nadmorske visine (za oko 100 m), blizine velikih planinskih masiva Vranice i Raduše, a time i većeg provjetravanja oštrija u odnosu na umjerenokontinentalnu klimu na području nizvodno uz Vrbas. Ljetne temperature su u prosjeku nešto niže, ljetne noći svježije i bez većih amplituda.
Kultura
[uredi | uredi izvor]Nacionalni spomenici
[uredi | uredi izvor]Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Gornji Vakuf-Uskoplje se nalaze sljedeći spomenici:
- Ljubunčića (Teskeredžića) kula u Voljicama, mjesto i ostaci historijskog spomenika,
- Sahat-kula, historijski spomenik.[12]
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Nacionalni sastav stanovništva - općina Gornji Vakuf-Uskoplje
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – općina Gornji Vakuf-Uskoplje | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[13] | 1991.[14] | 1981.[15] | 1971.[16] | 1961.[17] | |||
| Osoba | 20 933 (100,0%) | 25 181 (100,0%) | 22 432 (100,0%) | 19 344 (100,0%) | 16 175 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 12 004 (57,34%) | 14 063 (55,85%)1 | 12 399 (55,27%)1 | 10 482 (54,19%)1 | 8 152 (50,40%)1 | ||
| Hrvati | 8 660 (41,37%) | 10 706 (42,52%) | 9 574 (42,68%) | 8 605 (44,48%) | 7 297 (45,11%) | ||
| Bosanci | 66 (0,315%) | – | – | – | – | ||
| Nepoznato | 41 (0,196%) | – | – | – | – | ||
| Romi | 36 (0,172%) | – | – | 1 (0,005%) | – | ||
| Srbi | 30 (0,143%) | 110 (0,437%) | 133 (0,593%) | 141 (0,729%) | 425 (2,628%) | ||
| Nisu se izjasnili | 28 (0,134%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 27 (0,129%) | – | – | – | – | ||
| Albanci | 12 (0,057%) | – | 13 (0,058%) | 6 (0,031%) | 2 (0,012%) | ||
| Bosanci i Hercegovci | 12 (0,057%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 11 (0,053%) | 144 (0,572%) | 119 (0,530%) | 80 (0,414%) | 15 (0,093%) | ||
| Turci | 3 (0,014%) | – | – | – | – | ||
| Jugoslaveni | 1 (0,005%) | 158 (0,627%) | 183 (0,816%) | 18 (0,093%) | 247 (1,527%) | ||
| Makedonci | 1 (0,005%) | – | 3 (0,013%) | – | 1 (0,006%) | ||
| Slovenci | 1 (0,005%) | – | – | 1 (0,005%) | 10 (0,062%) | ||
| Crnogorci | – | – | 8 (0,036%) | 10 (0,052%) | 23 (0,142%) | ||
| Mađari | – | – | – | – | 3 (0,019%) | ||
Nacionalni sastav stanovništva - naselje Gornji Vakuf-Uskoplje
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – naselje Gornji Vakuf-Uskoplje | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[13] | 1991.[14] | 1981.[15] | 1971.[16] | 1961.[17] | |||
| Osoba | 4 831 (100,0%) | 5 344 (100,0%) | 3 697 (100,0%) | 2 465 (100,0%) | 1 860 (100,0%) | ||
| Hrvati | 2 400 (49,68%) | 1 805 (33,78%) | 1 228 (33,22%) | 651 (26,41%) | 410 (22,04%) | ||
| Bošnjaci | 2 287 (47,34%) | 3 274 (61,26%)1 | 2 230 (60,32%)1 | 1 694 (68,72%)1 | 1 215 (65,32%)1 | ||
| Bosanci | 37 (0,766%) | – | – | – | – | ||
| Romi | 36 (0,745%) | – | – | 1 (0,041%) | – | ||
| Nepoznato | 16 (0,331%) | – | – | – | – | ||
| Srbi | 15 (0,310%) | 80 (1,497%) | 105 (2,840%) | 79 (3,205%) | 110 (5,914%) | ||
| Nisu se izjasnili | 15 (0,310%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 9 (0,186%) | – | – | – | – | ||
| Albanci | 6 (0,124%) | – | 13 (0,352%) | 5 (0,203%) | 2 (0,108%) | ||
| Ostali | 6 (0,124%) | 51 (0,954%) | 12 (0,325%) | 13 (0,527%) | 2 (0,108%) | ||
| Jugoslaveni | 1 (0,021%) | 134 (2,507%) | 106 (2,867%) | 13 (0,527%) | 114 (6,129%) | ||
| Makedonci | 1 (0,021%) | – | – | – | – | ||
| Turci | 1 (0,021%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 1 (0,021%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | – | – | 3 (0,081%) | 8 (0,325%) | 4 (0,215%) | ||
| Slovenci | – | – | – | 1 (0,041%) | 3 (0,161%) | ||
Mjesne zajednice
[uredi | uredi izvor]Gradske mjesne zajednice
[uredi | uredi izvor]- MZ Gornji Vakuf I - obuhvata naseljeno mjesto Gornji Vakuf
- MZ Gornji Vakuf II - obuhvata naseljena mjesta: Batuša i Krupa
Seoske mjesne zajednice
[uredi | uredi izvor]- MZ Bistrica - obuhvata naseljeno mjesto Bistrica
- MZ Bojska - obuhvata naseljeno mjesto Bojska
- MZ Dobrošin - obuhvata naseljena mjesta: Boljkovac, Dobrošin i Gornji Mračaj
- MZ Grnica - obuhvata naseljeno mjesto Grnica
- MZ Pajić Polje - obuhvata naseljena mjesta: Donja Ričica, Dražev Dol, Duratbegov Dolac, Gornja Ričica, Humac, Lužani, Pajić Polje i Rosulje
- MZ Pidriš - obuhvata naseljena mjesta: Mačkovac i Pidriš
- MZ Ploča - obuhvata naseljena mjesta: Hrasnica, Ploča i Vilić Polje
- MZ Podgrađe - obuhvata naseljena mjesta: Galičica i Podgrađe
- MZ Uzričje - obuhvata naseljena mjesta: Duša, Jelače, Mračaj, Paloč i Uzričje
- MZ Voljevac - obuhvata naseljena mjesta: Borova Ravan, Crkvice, Cvrče, Jelići, Kozice, Pridvorci, Seferovići, Smrčevice, Svilići, Valice, Voljevac i Zastinje
- MZ Voljice - obuhvata naseljena mjesta: Gaj, Jagnjid, Kute, Osredak, Šugine Bare, Vaganjac i Voljice
- MZ Ždrimci - obuhvata naseljena mjesta: Seoci, Vrse i Ždrimci
- MZ Trnovača - obuhvata naseljeno mjesto Trnovača
- MZ Dražev Dolac
Privreda
[uredi | uredi izvor]Glavni privredni potencijal Gornjeg Vakufa-Uskoplja su poljoprivreda i javni sektor, dok su najveća industrijska preduzeća Rudnik uglja lignita Gračanica i Saraj-Komerc, proizvođač opruga i filtera, koji proizvodi između ostalog i za Volkswagen i Renault.[18][19]
Obrazovanje
[uredi | uredi izvor]Osnovna škola ’’Gornji Vakuf’’ je jedna od najstarijih osnovnih škola u Bosni i Hercegovini.[nedostaje referenca] Škola je osnovana 1889, a nastava se odvijala u jednoj bosanskoj kući (mještani su je zvali ’’stara pošta’’). Godine 1895. je izgrađena prva školska zgrada, po standardima ondašnjeg evropskog obrazovanja, a nosila je naziv Osnovna pučka-narodna škola. U toku svog postojanja više puta je paljena i uništavana.
U Gornjem Vakufu-Uskoplju također egzistira i srednja škola, koja spada u kategoriju "dvije škole pod jednim krovom".
Sport
[uredi | uredi izvor]IaGornji Vakuf-Uskoplje je prije rata imao veoma razvijen sport i dao jeodređeni broj kvalitetnih sportista: nogometaša, rukometaša, karatista i košarkaša. U gradu je prije rata egzistirao Nogometni klub "Sloga" koji se takmičio u Prvoj i Drugoj republičkoj ligi. Nakon rata je formiran još jedan nogometni klub Hrvatski nogometni klub "Sloga" (Uskoplje).
Drugi klub po popularnosti bio je RK "Sloga", koji se takmičio u Drugoj pa u Prvoj republičkoj ligi, grupa "Jug". Nalazi se u rukometnoj Premijer ligi BiH.
Košarkaški klub je imao mušku i žensku ekipu koje su se takmičile u zonskim ligama BiH. Najmasovniji je bio Karate klub "Sloga" kao i Udruženje sportskih ribolovaca "Vrbas".
Od objekata u gradu je postojao nogometni stadion "Košute" za preko 3.000 gledalaca, pri osnovnoj školi sportska dvorana za košarku i ostale sportove, a uz srednju školu stadion za rukomet za 2.000 gledalaca.
Turističke atrakcije
[uredi | uredi izvor]Zbog svog geografskog položaja i klimatskih karakteristika Gornji Vakuf-Uskoplje je izuzetno povoljan za razvoj turizma. Idealne su mogućnosti za lov i ribolov. Poznata izletišta u blizini Gornjeg Vakufa su: Prokoško jezero koje je poznato po endemičnom vodozemcu tritonu, Ždrimačka jezera u čijoj se blizini nalazi slap, Bistrička rijeka (čuveno ribogojilište), planine Vranica i Raduša, Radovina, ("planinarski raj"), te izvorišta sve četire vakufske rijeke.
Poznate ličnosti
[uredi | uredi izvor]Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Gornji Vakuf". izbori.ba. Pristupljeno 26. 11. 2016.
- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
- ^ "OHR: Odluka o Općini Gornji Vakuf – Uskoplje". Arhivirano s originala, 13. 4. 2014. Pristupljeno 24. 6. 2014.
- ^ "The ICTY renders its final judgement in the Prlić et al. appeal case | International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia". www.icty.org. Pristupljeno 13. 8. 2020.
- ^ "Činjenicama protiv histerije: Hrvatska je u BiH bila i agresor, a za to je kriv Franjo Tuđman". Faktograf.hr (jezik: hrvatski). 30. 11. 2017. Arhivirano s originala, 30. 9. 2020. Pristupljeno 13. 8. 2020.
- ^ Lucić, Predrag (2005). "Stenogrami o podjeli Bosne (priredio Predrag Lucić); knj. 1, 576 str., knj. 2, 546 str". Feral Tribune, Split.
- ^ PORTAL, Oslobođenje. "Tuđman, sam sobom: Stenogrami o podjeli BiH". www.oslobodjenje.ba. Pristupljeno 5. 5. 2020.
- ^ "Novi list: 26". www.hsp1861.hr. Pristupljeno 5. 5. 2020.
- ^ Bogoeva, Julija (25. 8. 2019). Rat u Jugoslaviji u presudama MKSJ: Ciljevi zara?enih strana i priroda sukoba (jezik: srpski). Torkel Opsahl Academic EPublisher. ISBN 978-82-8348-115-0.
- ^ Feral tribune (jezik: hrvatski). Feral tribune. 2003.
- ^ Stenogrami o podjeli Bosne (jezik: hrvatski). Kultura&Rasvjeta. 2005. ISBN 978-953-7075-22-4.
- ^ "Spisak nacionalnih spomenika po mjestima (općina Gornji Vakuf-Uskoplje)". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 26. 11. 2016.[mrtav link]
- ^ a b "Popis 2013 BiH – Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima". popis.gov.ba. Arhivirano s originala, 19. 9. 2017. Pristupljeno 19. 9. 2017.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991.(str. 14)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 24. 4. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 4. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 4. 2016.
- ^ a b "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 15. 4. 2016.
- ^ Redakcija (19. 6. 2016). "Saraj-Komerc proizvodi dijelove za Volkswagen i Renault, uskoro novih 40 radnika". Bugojno Danas. Pristupljeno 26. 12. 2016.
- ^ lhujdur. "Rudnik uglja "Gračanica"". rugracanica.ba. Pristupljeno 26. 12. 2016.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Sanjajući zavičaj, Ismet Dedić, Bugojno, Godina izdanja 2006.
- Uloga džamije Mehmed-bega Stočanina u formiranju Gornjeg Vakufa, Dr. Muhamed Hadžijahić, Mehmed Mujezinović, Gornji Vakuf, Godina izdanja 1971.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
