Idi na sadržaj

Češka

Uredi veze
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Češka Republika)
Češka Republika
Česká republika
Zastava Češke Grb Češke
Zastava Grb
Himna: "Kde domov můj" ("Gdje je moj dom")
Položaj Češke na karti
Položaj Češke
Glavni grad Prag
Službeni jezik češki
Državno uređenje  
Petr Pavel
Petr Fiala
Zakonodavstvo
Nezavisnost raspadom Čehoslovačke
1. januar 1993. 
Površina
• Ukupno
 78.866 km2 (117)
• Vode (%)
 2,0
Stanovništvo
• Ukupno
▲10.649.800 Procjena 2019 (79)
130/km2 
BDP (PKM) Procjena 2020.
• Ukupno
 ▲$432.346 milijardi 
▲$40,585 
Gini (2018) ▲24,0 
HDI (2018) ▲0.891 
Valuta Češka kruna (CZK)
Vremenska zona CET (UTC+1)
- ljeti CEST (UTC+2)
Pozivni broj +420
Internetska domena .cz

Češka (češki: Česko), službeno Češka Republika (češki: Česká republika), jest suverena država u Srednjoj Evropi. Na zapadu graniči s Njemačkom, na sjeveru s Poljskom, na istoku sa Slovačkom, a na jugu s Austrijom.[1] Prostire se na površini od 78.866 km2. Prema državnom uređenju, unitarna je parlamentarna republika sa oko 10,5 miliona stanovnika. Glavni i najveći grad u državi je Prag s preko 1,2 miliona stanovnika. Sastoji se od historijskih regija Bohemije, Moravske i Češke Šlezije. Kopnena je država i nema izlaz na more.

Češka Republika je visoko razvijena država,[2] sa naprednom ekonomijom[3] i visokim životnim standardom.[4][5] UNDP je rangirao Češku kao 15. državu svijeta po indeksu humanog razvoja.[6] Glavni grad Prag ima najnižu stopu nezaposlenosti u EU. Od 12. marta 1999. je članica NATO-a a od 1. maja 2004. i Evropske unije. Osim toga, članica je i drugih međunarodnih organizacija kao što su: OECD, OSCE i Vijeća Evrope.

Historija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Historija Češke
Revolucija u Pragu 1848. godine

O naseobinama na teritoriji Češke Republike još oko 28.000 godina prije nove ere govori niz arheoloških nalazišta. Od 3. vijeka prije nove ere naseljavaju je Kelti, a od 1. vijeka i Germani. Slaveni su se na područje današnje Češke Republike doselili u 5. vijeku, a u 7. vijeku oformili Samovo carstvo. Godine 833. na području Moravske, Slovačke, sjeverne Mađarske i zapadnog zakarpatskog kraja nastaje Velikomoravsko carstvo, koja vremenom raste i obuhvata i Češku (890.-894.), Šleziju, Lužice, Malopoljsku, i dio Mađarske. Velika Morava, od koje se Češka otcjepila 894., nestala je pod udarom Mađara 907. godine.

Češka država se rađa u drugoj polovini 9. vijeka, kada je ustoličen prvi češki knez iz dinastije Pržemislovića, Borživoj. U 10. i 11. vijeku država se konsoliduje, pripaja Moravsku i postaje kraljevina. Češka kraljevina bila je značajna regionalna sila, i svoj vrhunac dostiže za vrijeme posljednjih Pržemislovića (Pržemisla II Otakara, Vaclava II), te (i prije svega) moćnog Karla IV iz luksemburške dinastije. Međutim, husitski ratovi u 15. vijeku, i kasnije tridesetogodišnji rat u 17. vijeku imali su razarajući učinak.

1526. godine, na češki tron definitivno stupa dinastija Habsburgovaca, koja je zemlju pripojila Habzburškoj monarhiji. Masovni ustanci su podizani 1547. i 1618. godine. Kada su u maju 1618. godine vladari ubijeni izbacivanjem sa prozora u praškom Hradu (događaj koji se u češkoj historiji označava slikovitim nazivom defenestracija), otpočeo je i tridesetogodišnji rat. Pobunjenici su poraženi, zarobljeni najoštrije kažnjeni, a zatim se počelo sa nasilnom rekatolizacijom čeških protestanata. Reforme Josifa II 1781. godine donijele su kraj vazalstva i početak vjerske tolerancije. Od kraja 18. vijeka, u češkim zemljama se formira narodni pokret za obnovu češke kulture i jezika, a kasnije se ističe i zahtjev za političkom moći.

Nakon poraza Austro-Ugarske u Prvom svjetskom ratu, češke zemlje su se osamostalile i zajedno sa susjednim Slovacima (Martinska deklaracija) 28. oktobra 1918. godine formirali novu državu, Čehoslovačku (češki: Československo), tzv. "prvu republiku", koja je obuhvatala i teritoriju zakarpatske Rusije (danas Ukrajine), sa prvim predsednikom Tomášom Garrigue Masarykom. U novoj državi većina industrije je bila iz doba Austro-Ugarske i u narednim godinama je počela prosperirati. Industrijski proizvodi su bili izvezeni na tržišta mnogih država svijeta. Vlada ČSR je osnovala odbranu republike paktom sa Rumunijom i Jugoslavijom (ili Mali ugovor).

Pod pritiskom nacističke Njemačke i evropskih sila (Chamberlain: "Donijeli smo Evropi mir za naših života!") od kojih su neke čak ignorisale odbrambene sporazume sa Pragom, Čehoslovačka je u septembru 1938. godine Minhenskim sporazumom Njemačkoj predala širok pogranični pojas Sudeta sa značajnom njemačkom nacionalnom manjinom, a i de facto cijela predata potpunoj njemačkoj kontroli, uz dogovor da to bude i posljednji njemački zahtjev. Jug Slovačke i zakarpatska Rusija pripali su Mađarskoj, a jedan dio teritorije (Tješinska oblast) je uzela i Poljska. Nastaje i "druga republika": Slovačka dobija veću autonomiju, a u ime države ulazi crtica: Češko-Slovačka (češki: Česko-Slovensko). Nedugo zatim, 14. marta 1939, Slovačka proglašava nezavisnost, a 15. marta njemačka vojska okupira ostatak zemlje i proglašava Protektorat Češka i Moravska. U maju 1945., saveznici su oslobodili Čehoslovačku, a etnički Nijemci i neki Mađari su Benešovim dekretima protjerani u Njemačku, Austriju i Mađarsku.

Komunisti vlast u Čehoslovačkoj preuzimaju prevratom u februaru 1948.; zavode totalitarizam, pridružuju zemlju sovjetskom bloku i 1960. godine mjenjaju ime u Čehoslovačka socijalistička republika (ČSSR). Široki pokret za liberalizaciju 1968., i napori vođstva čehoslovačke komunističke partije da reformišu sistem i stvore "socijalizam sa ljudskim likom", poznati pod nazivom Praško proljeće, ugušeni su 21. augusta vojnom intervencijom snaga Sovjetskog saveza i svih ostalih zemalja Varšavskog ugovora (izuzev Rumunije). (Česi i dalje pamte podršku koju su tada imali iz SFRJ) 1. januara 1969. stupio je na snagu i Zakon o federalizaciji ČSSR, kojim je zemlja i formalno ustrojena kao federacija dvije narodne (češke i slovačke) socijalističke republike.

Do demokratskih promjena u Čehoslovačkoj dolazi mirnim putem, poslije somotske revolucije 17. novembra 1989., kada je komunistički kongres za predsjednika izabrao književnika i disidenta Vaclava Havela. 1990. godine iz imena obe republike odstranjen je pridjev "socijalistička", a početkom proljeća iste godine zajednička država je preimenovana: u Čehoslovačku Federativnu Republiku (skr. Čehoslovačku) na češkom jeziku, odnosno Češko-Slovačku Federativnu Republiku (skr. Češko-Slovačku) na slovačkom (ova komplikacija je bio značajna kao crtični rat). Nepunih mjesec dana kasnije, 20. marta 1990., ČSFR je ponovo dobila novo puno ime: Češka i Slovačka Federativna Republika; različite skraćenice ostale su nepromenjene.

Čehoslovačka je sporazumno prestala da postoji 1. januara 1993. godine. 1999. godine, na pedesetom samitu NATO pakta, Češka Republika je primljena u punopravno članstvo. 1. maja 2004. godine pristupila je i Evropskoj uniji.

Hronološki prikaz historije Češke

[uredi | uredi izvor]
Rijeka Vltava, ušće u rijeku Labu u gradu Mělník
  • 623/624-658/659 Češka je dio Samove države
  • 833-894 Češka je dio Velikomoravske države (Velike Morave)
  • 894-1306 Vlada domaće dinastije Přemyslovaca (Přemyslovci)
  • 1306-1437 Vlada češko-njemačke dinastije Luksemburga (Lucemburkové)
  • 1437-1439 Vlada austrijske dinastije Habsburg (Habsburkové)
  • 1471-1526 Vlada poljsko-litvanske dinastije Jagellon (Jagellonci)
  • 1526-1918 Vlada austrijske dinastije Habsburg (Habsburkové)
  • 1918-1938 Češka dio Čehoslovačke, I. republika
  • 1938-1939 Češka dio Čehoslovačke, II. republika (Njemačka, poljska i mađarska okupacija graničnih krajeva)
  • 1939-1945 Njemački protektorat Češka i Moravska
  • 1945-1990 Češka dio Čehoslovačke kao socijalističke republike
  • 1968 Agresija, vojska Sovjetskog saveza i ostalih država Varšavskog pakta okupirala je Čehoslovačku
  • 1990-1992 Češka dio federativne Čehoslovačke (ČSFR)
  • 1992/1993 raspad Čehoslovačke, češka nezavisnost.

Simboli

[uredi | uredi izvor]

Zastava

[uredi | uredi izvor]

Državna zastava Češke republike je ista kao zastava nekadašnje Čehoslovačke. Nakon što se Čehoslovačka raspala, Češka Republika je zadržala čehoslovačku zastavu dok je Slovačka Republika prihvatila svoju vlastitu zastavu.

Zastava se sastoji od crvene i bijele boje sa drevnog češkog grba. Zato što je zastava izgledala skoro identična Poljskoj zastavi i sastojala se od istih boja kao austrijska zastava, plavi trokut dodan je 1920. godine. Verzija bez plavog trokuta se još uvijek upotrebljava kao zastava Bohemije. 1990.-1992. godine je bila zastava bez trokuta oficijalna verzija zastave Bohemije i Moravije, kao dio Čehoslovačke federacije.

Grb

[uredi | uredi izvor]

Grb Češke Republike čini na četvrtine izdeljeni novofranački štit u čijim se dijelovima nalaze grbovi historijskih oblasti koje čine Češku Republiku.

Himna

[uredi | uredi izvor]

Kde domov můj? (bos. Gdje je moj dom?) je od 1993. godine državna himna Češke.

Riječi himne potiču iz pozorišnog djela "Fidlovačka aneb žádný hněv a žádná rvačka" koje je napisao Jozef Kajetán Tyl. Ovo djelo je premijerno izvedeno u Pragu 21. decembra 1834. godine. Muziku je napisao František Škroup. Pozorišno djelo ima više dijelova ali se za himnu uzima samo prva strofa.

Za vrijeme Čehoslovačke, državna himna se sastojala iz dva dijela. Prvi je dio bila sadašnja češka himna, a drugi dio je bila himna Slovačke (Nad Tatrou sa blýska).

Geografija

[uredi | uredi izvor]
Gradovi Češke
Glavni članak: Geografija Češke

Češka je srednjoevropska država ukupne površine 78.867 km2 od čega 1.620 km2 otpada na vodene površine. Kopnena je država i nema izlaz na more.

Geografija Češka je vrlo raznolika. Bohemija, historijska regija u zapadnom dijelu države, se sastoji od riječnog sliva rijeka Labe i Vltave, najduže češke rijeke. Okružena je uglavnom niskim planinama, kao što su gorje Krkonoše u regiji Sudeti na kojem se nalazi najviša tačka u državi, vrh Sněžka sa 1.602 metara nadmorske visine.

Moravska, istočni dio zemlje je poprilično brdovitog reljefa i uglavnom pripada slivu rijeke Morave, ali se tu nalazi i izvor rijeke Odre. Vode iz ovog kraja Češke pripadaju slivovima Sjevernog, Baltičkog i Crnog mora

Reljef

[uredi | uredi izvor]

Češki reljef je vrlo raznolik. Češka zauzima veći dio Češkog masiva, dijela srednjoevropskog sredogorskog pojasa koji je izgrađen od predkambrijskih stijena. Na zapadu je velika nizija kroz koju teku rijeke Laba i Vltava, te koja je okružena niskim planinama (Sudeti i Krkonoše), na kojima je i najviši vrh države, Sněžka (1,602 m). Moravska, istočni dio zemlje, više je brdovita i kao glavnu rijeku ima Moravu ali u njoj izvire i Odra. Rijeke iz Češke teku u tri različita mora: Sjeverno more (Vltava, Laba, Ohře), Baltičko more (Odra) i Crno more (Morava).

Klima

[uredi | uredi izvor]

Klima je umjerena, ljeta su topla, a zime hladne, oblačne i vlažne. Osjećaju se i morski i kontinentalni uticaji. Na planinama padne i do 1200mm padavina na godinu, a na dnu kotlina i dolina 500mm. Količina padavina u Pragu iznosi 508mm padavina. Prag ima srednju januarsku temperaturu -2,6 °C, a srednju julsku 17,56 °C.

Opće geografske karakteristike

[uredi | uredi izvor]

Površina

[uredi | uredi izvor]

Komparacije radi, Češka je površinom nešto manja od američke savezne države Južne Karoline i nešto veća od Škotske.

  • Ukupna površina: 78.867 km2
  • Površina kopna 77.247 km2
  • Vodena površina 1.620 km2

Granica

[uredi | uredi izvor]
  • Ukupna dužina granice iznosi: 2.143 km od toga sa:

Najviša i najniža tačka

[uredi | uredi izvor]
  • Najniža tačka: rijeka Laba - 115 m,
  • Najviša tačka: Sněžka - 1.602 m
Mreža čeških autocesta (2015)

Saobraćaj

[uredi | uredi izvor]

Cestovne i željezničke prometnice u Češkoj dobro su razgranate diljem zemlje, dok se autocestovna mreža širi i razvija. Prag je dobro povezan s glavnim gradovima središnje Evrope: s Budimpeštom, Bečom, Moskvom, Varšavom, Berlinom. Dobro je razvijen i zračni saobraćaj. Kroz zračne luke Praga, Brna i Ostrave prolazi veliki dio trgovačkoga saobraćaja.

Politika

[uredi | uredi izvor]

Prema ustavu, Češka je parlamentarna republika, a šef države je predsjednik (prezident České republiky), kojeg neizravno bira parlament svakih pet godina. Predsjednik ima određene ovlasti, kao što je pravo da predlaže suce Ustavnog suda, raspušta parlament u određenim uvjetima, te ulaže veto na zakone. Osim toga, predsjednik imenuje predsjednika vlade, koji usmjerava najveći dio domaće i vanjske politike, a predsjednik imenuje i druge članove kabineta na prijedlog predsjednika vlade.

Češka ima dvodomni parlament sa Zastupničkim domom (Poslanecká sněmovna) i Senatom (Senát). Prvi dom ima 200 zastupnika, koji se biraju svake četiri godine proporcionalnim biranjem.

Drugi dom ima 81 člana, koji imaju mandad šest godina, a jedna trećina se bira svake dvije godine na temelju većinskog glasanja u dva kruga.

Podjela Češke

Najviši državni prizivni sud je Vrhovni sud. Predsjednik imenuje Ustavni sud, koji sudi o pitanjima ustava. Suci Ustavnog suda imaju mandate od deset godina.

Političke podjele

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Krajevi u Češkoj

Češka se administrativno sastoji od 13 pokrajina (kraje, jednina kraj) i glavnog grada koji je zasebna administrativna jedinica (hlavní město)Prema češkom zakonskom aktu br. 129/2000 (Zakon o regijama - najvišim jedinicama teritorijalne samouprave - Vyšší územní samosprávné celky), što je ustvari implementacija člana 7. češkog Ustava, Češka je od 1. januara 2000. godine podijeljena na 13 regija tj. krajeva i glavni grad (hlavní město) koji ima regionalni status

Registarska

oznaka

Bosanski naziv Službeni nazivna češkom Glavni grad Stanovništvo

(2011.)

Površina

(km2)

Gustoća

(/km2)

BDP(u milijunima CZK) BDP po stanovniku(u CZK)
A Glavni grad Prag* Hlavní město Praha Prag* 1.272.690 496,10 2.360 637.704 547.096
S Srednjočeški kraj Středočeský kraj Prag 1.274.633 11.014,97 104 288.888 253.912
C Južnočeški kraj Jihočeský kraj České Budějovice 637.460 10.056,79 62 150.970 251.106
P Plzeňski kraj Plzeňský kraj Plzeň 574.694 7.560,93 73 137.911 216.639
K Karlovarski kraj Karlovarský kraj Karlovy Vary 310.245 3.314,46 92 65.789 216.639
U Ustečki kraj Ústecký kraj Ústí nad Labem 830.371 5.334,52 154 188.041 229.146
L Liberecki kraj Liberecký kraj Liberec 439.262 3.162,93 135 94.451 229.146
H Královéhradečki kraj Královéhradecký kraj Hradec Králové 555.683 4.758,54 115 133.767 244.549
E Pardubički kraj Pardubický kraj Pardubice 505.285 4.519 112 116.639 230.880
M Olomoučki kraj Olomoucký kraj Olomouc 639.946 5.266,57 123 134.376 211.467
T Moravskošleski kraj Moravskoslezský kraj Ostrava 1.236.028 5.426,83 227 280.210 222.638
B Južnomoravski kraj Jihomoravský kraj Brno 1.169.788 7.194,56 159 285.855 254.684
Z Zlinski kraj Zlínský kraj Zlín 590.459 3.963,55 149 131.789 222.885
J Visočinski kraj Kraj Vysočina Jihlava 512.727 6.795,56 75 121.318 234.530
CZ Češka Česko Prag* 10.562.214 78.864,92 130 2.767.717 271.161

Vojska

[uredi | uredi izvor]
Češki vojnici

Vojska Češke Republike (češki Armáda České republiky), skaćreno VČR, obuhvaća Češke kopnene snage, Češko ratno zrakoplovstvo i potporne jedinice. Od 1940-ih do 1989., Čehoslovačka Narodna Armija je brojala oko 200.000 vojnika i tvorila jedan od stupova Varšavskog pakta. Nakon raspada Čehoslovačke i pada komunizma, Češka Republika pokrenula je potpunu reorganizaciju snaga te smanjila broj ročnika, kojih je bilo oko 65.000 potkraj 1990-ih. Svoj novi sastav vojska je dobila 1993. Od 1999., VČR je u savezništvu sa NATO snagama. Od 2004., ukinut je obvezno služenje vojnog roka.

Vojska Češke je modernizirana te preokrenuta prema obrani granica. Članica je i Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju. Od kraja 1990-ih do danas, VČR je sudjelovala u raznim međunarodnim mirotvornim misijama, u sklopu ISFOR-a i EUFOR Althea, i to u raznim područjima (BIH, Kosovo, Irak, Turska, Pakistan, Somalija, Kongo, Afganistan).

Josef Bečvář je trenutni Načelnik Generalštaba. Češka je 2013. izdvojila 2,1% svojeg BDP-a na vojne snage

Nuklearna elektrana Dukovany
Škoda,češki automobil

Privreda

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Privreda Češke

Češka privreda predstavlja visokorazvijenu privredu pri čemu nacionalni BDP je u nivou 87% BDP-a Evropske unije. Kao najstabilnija i najprosperitetnija postkomunistička zemlja, Češka je prije globalne ekonomske krize imala privredni rast u prosjeku od 6% u periodu od tri godine. Ekonomija je doživjela oporavak zbog izvoza u EU, pogotovo Njemačku, i zbog investicija iz inostranstva, dok je domaća potražnja sve jača. U budućnosti bi moglo doći do problema zbog neugodno visokih poreznih deficita. Radi se na dovršenju privatizacije bankarstva, telekomunikacija i energetike, što će povećati strane investicije. Na više od polovine obradivih površina proizvode sve žitarice; obilata je i proizvodnja krompira, povrća, duhana i šećerne repe, dok se na kraju oko Plzena, u Češkoj, uzgaja hmelj, sirovina za proizvodnju piva. Radi se na dovršenju privatizacije bankarstva, telekomunikacija i energetike, što će povećati strane investicije, dok će preustroj velikih kompanija i banaka, te modernije financije, trebali povećati proizvodnju.

Iako su ležišta nafte gotovo iscrpljena, u zemlji rade velika postrojenja za njezinu preradu; Ostravom prolazi ruski naftovod dug čak 4 500 km. Energetskim potrebama udovoljavaju brojne termoelektrane, hidroelektrane i nuklearne centrale. Obilje sirovina omogućilo je razvoj teške i lake metalurgije u blizini rudarskih područja.

Nauka i tehnologija

[uredi | uredi izvor]

Poznati naučnici rođeni na teritoriji sadašnje Češke:

Turizam

[uredi | uredi izvor]
Historijski centar Praga nalazi se pod svjetskom baštinom UNESCO-a od 1992. godine.

Češka privreda dobija znatan prihod od turizma. Prag je peti najposećeniji grad u Evropi nakon Londona, Pariza, Istanbula i Rima.

U 2001. godini ukupna zarada od turizma dosegla je 118 milijardi CZK, čineći 5,5% BNP-a i 9% ukupne zarade od izvoza. Industrija zapošljava više od 110.000 ljudi - preko 1% stanovništva. Reputacija zemlje pretrpjela je zbog vodiča i turista koji su prijavili prekomjernu naplatu taksista i problema s prelaznim vozilima uglavnom u Pragu, iako se situacija u posljednje vrijeme poboljšala.Od 2005. godine, gradonačelnik Praga Pavel Bém radio je na poboljšanju ove reputacije suzbijanjem sitnog kriminala, a osim ovih problema, Prag je siguran grad. Takođe, Češka u cjelini ima nisku stopu kriminala.Za turiste, Češka se smatra sigurnom destinacijom za posjetiti. Niska stopa kriminala čini većinu gradova i gradova vrlo sigurnim za šetnju.

Jedna od najposjećenijih turističkih atrakcija u Češkoj republici je četvrti Vítkovice u Ostravi, postindustrijski grad na sjeveroistoku zemlje. Područje je nekada bilo mjesto proizvodnje čelika, ali sada se nalazi tehnički muzej s mnogo interaktivnih izložbi za turiste.

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine izjasnilo se 90,4 % stanovništva Češke kao Česi, 3,7 % kao Moravljani, 1,9 % kao Slovaci. Brojne su i manjine Poljaka, Nijemaca, Ukrajinaca, Vijetnamaca i Roma. Većina od njih bili su ateisti (59 %), ostali su pripadnici kršćanskih vjera; rimski katolici (26,8 %), češki evangelici (1,1 %), čehoslovački husiti (1 %).Do 1946. godine živjela je u Češkoj brojna grupa Nijemaca (oko 3,5 miliona), koja je bila zbog saradnje sa nacističkim režimom Adolfa Hitlera u vremenu II. svjetskog rata preseljena u Njemačku.

Popis 2011.

[uredi | uredi izvor]

U Češkoj prema popisu stanovništva iz 2011. živi 10.436.560 stanovnika odnosno ili 134 st./km². Većina stanovnika Češke su Česi (64,3%), Moravci (5,0%), Slovaci (1,4%), Ukrajinci (0,5%), Poljaci (0,4 %), Vijetnamci (0,3%), Nijemci (0,2%), Romi i dr.

Broj etničkih Čeha (64,3% odn. 6.711.624 stan.) je za razliku od prethodnog popisa iz 2001. godine (90,4% odn. 9.249.777 stan.) naglo pao. Broj neizjašnjenih je s 220.660 (2,6%) u 2001. godini porastao na 2.742.669 (26,0%) u 2011. godini

Stanovništvo Češke
Etnička

grupa

Popis 1991. Popis 2001. Popis 2011.
Broj % Broj % Broj %
Česi 8.363.768 81,2 9.249.777 90,5 6.732.104 63,7
Moravci 1.362.313 13,2 380.474 3,7 522.474 4,9
Šlezi 44.446 0,4 10.878 0,1 12.231 0,1
Slovaci 314.877 3,1 193.190 1,9 149.140 1,4
Poljaci 59.383 0,6 51.968 0,5 39.269 0,4
Nijemci 48.556 0,5 39.106 0,4 18.772 0,3
Ukrajinci 8.220 0,1 22.112 0,2 53.603 0,5
Rusini 1.926 0,0 1.106 0,0
Rusi 5.062 0,0 12.369 0,1 18.021 0,2
Vijetnamci 421 0,0 17.462 0,2 29.825 0,3
Mađari 19,932 0,2 14.672 0,1 9.049 0,1
Romi 32.903 0,3 11.746 0,1 5.199 0,0
Jevreji 218 0,0
Jugoslaveni 3.386 0,0
Rumuni 1.034 0,0 1.238 0,0
Ostali/ne izjašnjavaju se 39.129 0,4 220.660 2,6 2.742.669 26,0
Ukupno 10.302.215 10.230.060 10.562.214

Jezik

[uredi | uredi izvor]

Službeni jezik je češki, a govore se i jezici brojnih etničkih manjina.

Religija

[uredi | uredi izvor]

Glavne religije kao postoci ukupnog stanovništva su: Rimokatolici (10,3%), protestanti (0,8%) te ireligiozni (34%), ostali (9%).

45% stanovništva se nije izjasnilo po pitanju vjere.

Obrazovanje

[uredi | uredi izvor]

Obrazovanje u Češkoj je obavezno 9 godina, a građani imaju pristup sveučilišnom obrazovanju bez školarine, dok prosječni broj godina obrazovanja iznosi 13,1.Uz to, Češka ima relativno jednak obrazovni sustav u usporedbi s drugim zemljama u Evropi.Osnovan 1348. godine, Charles univerzitet bio je prvi univerzitet u srednjoj Evropi. Ostala veća sveučilišta u državi su Univerzitet Masaryk, Češki tehnički univerzitet, Univerzitet Palacký, Akademija scenskih umjetnosti i Ekonomski univerzitet. I više univerziteta u Češkoj.

Program za međunarodno ocjenjivanje studenata, koji koordinira OECD, trenutno svrstava češki obrazovni sustav kao 15. najuspješniji na svijetu, viši od prosjeka OECD-a. UN obrazovni indeks zauzeo je 10. mesto od 2013. godine (pozicioniran iza Danske i ispred Južne Koreje).

Češka vozila hitne pomoći

Zdravlje

[uredi | uredi izvor]

Zdravstvo u Češkoj je po kvalitetu slično ostalim razvijenim zemljama. Češki univerzalni zdravstveni sistem zasnovan je na modelu obveznog osiguranja, s naknadom za uslugu koja se financira iz planova obveznog osiguranja u vezi sa zapošljavanjem.

Prema indeksu potrošača u zdravstvu za 2016. godinu, u poređenju sa zdravstvom u Evropi, češko je zdravstvo na 13. mjestu, rangirano iza Švedske i dvije pozicije ispred Ujedinjenog Kraljevstva.

Kultura

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Kultura Češke
Proljeće, ljeto, jesen i zima (1896.) umjetnika Nouveaua Alphonsea Mucha

Slikarstvo

[uredi | uredi izvor]

Venera Dolní Věstonice je blago pretpovijesne umjetnosti. Teodorik iz Praga bio je najpoznatiji češki slikar u doba gotike. Na primjer, ukrasio je dvorac Karlstejn. U doba baroka poznati su slikari bili Wenceslaus Hollar, Jan Kupecký, Karel Škréta, Anton Raphael Mengs ili Petr Brandl, kipari Matthias Braun i Ferdinand Brokoff. U prvoj polovici 19. vijeka Josef Mánes pridružio se romantičnom pokretu. U drugoj polovici 19. vijeka glavna je riječ imala takozvana "nacionalna kazališna generacija": kipar Josef Václav Myslbek i slikari Mikoláš Aleš, Václav Brožík, Vojtěch Hynais ili Julius Mařák. Krajem vijeka došao je val Art Nouveaua. Alfons Mucha postao je glavni predstavnik. Danas je najpoznatiji češki slikar. Poznat je uglavnom po plakatima u Art Nouveauu i svom ciklusu od 20 velikih platna pod nazivom Slavenska epopeja, koji prikazuje povijest Čeha i drugih Slavena.

Slikar i grafičar Alfons Mucha bio je jedan od predvodnika umjetničkog pravca secesije (ili Art Nouveau). Česi su bili među najaktivnijim umjetnicima u pokretu kubizma.

Arhitektura

[uredi | uredi izvor]
Barokna crkva iz 18. vijeka u Pragu

Najstarije sačuvane kamene građevine u Češkoj i Moravskoj potječu iz vremena kristijanizacije u 9. i 10. vijeku. Od srednjeg vijeka češke su se zemlje koristile istim arhitektonskim stilovima kao i većina zapadne i srednje Evrope. Najstarije crkve koje još stoje izgrađene su u romaničkom stilu (bazilika sv. Jurja, bazilika sv. Prokopija u Třebíču). Tijekom 13. vijeka zamijenjen je gotičkim stilom (Karlov most, Betlehemska kapela, Stara nova sinagoga, Kostnica Sedlec, Stara gradska vijećnica s praškim astronomskim satom, Crkva Gospe prije Tina). U 14. stoljeću car Karlo IV pozvao je na svoj sud u Prag talentirane arhitekte iz Francuske i Njemačke, Matthiasa od Arrasa i Petra Parlera (Karlštejn, katedrala sv. Vida, crkva sv. Barbare u Kutná Hori). Tijekom srednjeg vijeka kralj i aristokracija sagradili su mnoge utvrđene dvorce, kao i mnoge samostane (samostan Strahov, Špilberk, dvorac Křivoklát, manastir Vyšší Brod). Tijekom Hussitskih ratova, mnogi od njih su oštećeni ili uništeni.

U 17. stoljeću, barokni se stil proširio po cijeloj kruni Češke. Izuzetno se ističu arhitektonski projekti češkog plemića i carskog generalaismo Albrechta von Wallensteina iz 1620-ih (Wallenstein Palace). Njegovi arhitekti Andrea Spezza i Giovanni Pieroni odražavali su najnoviju italijansku proizvodnju i istovremeno bili vrlo inovativni. Češka barokna arhitektura smatra se jedinstvenim dijelom europske kulturne baštine zahvaljujući svojoj prostranosti i neobičnosti (dvorac Kroměříž, stupac Svetog Trojstva u Olomoucu, crkva Svetog Nikole na Maloj strani, dvorac Karlova Koruna).

Franz Kafka

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Češke zemlje bez obzira na jezik. Literatura s područja današnje Češke uglavnom je pisana na češkom, ali i na latinskom i njemačkom ili čak staroslovenskom. Tako je Franz Kafka, koji je - dok je bio dvojezičan na češkom i njemačkom jeziku - svoje radove (Suđenje, dvorac) napisao na njemačkom jeziku, u doba austrijske vladavine, mogao predstavljati češku, njemačku ili austrijsku književnost, ovisno o tome gledišta. Uticajni češki autori koji su pisali na latinskom jeziku uključuju Cosme iz Praga († 1125), Martin od Opave († 1278), Petar od Zitaua († 1339), John Hus († 1415), Bohuslav Hasištejnský z Lobković (1461–1510), Jan Dubravius ​​(1486–1553), Tadeáš Hájek (1525–1600), Johannes Vodnianus Campanus (1572–1622), John Amos Comenius (1592–1670) i ​​Bohuslav Balbín (1621–1688). U drugoj polovici 13. stoljeća kraljevski dvor u Pragu postao je jedno od središta njemačkog Minnesanga i dvorske literature (Reinmar von Zweter, Heinrich von Freiberg, Ulrich von Etzenbach, Venceslaus II iz Bohemije). Najpoznatije češko srednjovjekovno djelo njemačkog jezika je Češki orač (Der Ackermann aus Böhmen), koji je oko 1401. napisao Johannes von Tepl. Vrhunac češke književnosti na njemačkom jeziku može se primijetiti u prvoj polovici 20. stoljeća koja su predstavljena poznatim imenima Franz Kafka, Max Brod, Franz Werfel, Rainer Maria Rilke, Karl Kraus, Egon Erwin Kisch, i drugi.

Film

[uredi | uredi izvor]

U Češkoj se održava poznati Filmski festival u Karlovim Varima. Širom svijeta poznati su češki režiseri Jiří Menzel i Miloš Forman. Fakultet za film i televiziju (češ. Filmová a televizní fakulta) u Pragu, bila je škola za Mencla, Formana i Emira Kusturicu, između ostalih.

Muzika

[uredi | uredi izvor]

Muzička tradicija čeških zemalja nastala je iz prvih crkvenih himni, čiji se prvi dokazi sugeriraju na prijelomu 10. i 11. vijeka. Prva značajnija djela češke muzike uključuju dvije kolere koje su u svoje vrijeme obavljale funkciju himne: „Hospodine pomiluj ny“ iz oko 1050., nesumnjivo najstarija i vjerno sačuvana popularna duhovna pjesma koju su imali preživjeli do danas, a himna "Svatý Václave" (Saint Wenceslas) ili "Saint Wenceslas Chorale" iz oko 1250. godine. Njegove korijene možemo pronaći u 12. vijeku i do danas pripada najpopularnijim vjerskim pjesmama. 1918. godine, na početku čehoslovačke države, pjesma se raspravljala kao jedan od mogućih izbora za državnu himnu. Autorstvo himne "Gospodaru, smiluj nam se" neki povjesničari pripisuju Svetom Adalbertu iz Praga (sv.Vojtěch), biskupu u Pragu, koji je živio između 956. i 997.

Poznati su češki kompozitori nacionalne škole iz 19. vijeka, Bedřich Smetana i Antonín Dvořák

Češko pivo

Gastronomija

[uredi | uredi izvor]

Češku kuhinju obilježava snažan naglasak na mesnim jelima. Svinjetina je prilično česta; govedina i piletina također su popularni. Poslužuju se guska, patka, zec i divljač. Riba je rjeđa, s povremenom iznimkom svježe pastrve i šarana, koja se poslužuje na Božić.

Češko pivo ima dugu i važnu povijest. Poznato je da je prva pivara postojala 993. godine, a Češka ima najveću potrošnju piva po glavi stanovnika na svijetu. Poznato pivo u stilu pilsnera (pils) nastalo je u zapadnom boemskom gradu Plzeňu, gdje se još uvijek proizvodi prvi svjetski zlatni lager Pilsner Urquell, što ga čini inspiracijom za više od dvije trećine piva proizvedenog u svijet danas. Južnije je grad České Budějovice, na njemačkom jeziku poznat kao Budweis, dao svoje pivo, na kraju poznato i kao Budweiser Budvar. Osim ovih i drugih glavnih brandova, Češka ima i sve veći broj malih pivovara i mini pivovara.

Sport

[uredi | uredi izvor]

Sport igra ulogu u životu mnogih Čeha, koji su općenito vjerni pristaše svojih omiljenih timova ili pojedinaca. Dva vodeća sporta u Češkoj su hokej na ledu i nogomet. Najgledaniji događaji u Češkoj su olimpijski turniri u hokeju na ledu i Svjetsko prvenstvo u hokeju na ledu.Tenis je također vrlo popularan sport u Češkoj. Mnogi drugi sportovi s profesionalnim ligama i strukturama uključuju košarku, odbojku, momčadski rukomet, atletiku staza.

Video igre

[uredi | uredi izvor]

Češka je dom nekoliko globalno uspješnih programera video igara, uključujući Illusion Softworks (2K češki), Bohemia Interactive, Keen Software House, Amanita Design i Madfinger Games. Češka scena razvoja video igara ima dugu povijest, a brojne vrste čeških igara proizvedene su za ZX Spectrum, PMD 85 i Atari sisteme 1980-ih. Početkom 2000-ih niz čeških igara postigao je međunarodno priznanje, uključujući Hidden & Dangerous, Operation Flashpoint, Kingdom Come: Deliverance, Vietcong i Mafia. Danas najuspješnije češke igre uključuju ARMA, DayZ, Space Engineers, Machinarium, Euro Truck Simulator, American Truck Simulator, Silent Hill: Downpour, 18 kotača od čelika, vozača autobusa, Shadowgun i Blackhole. Nagrade Češke igre godine svake se godine održavaju kako bi se prepoznale uspjehe u razvoju video igara

Praznici i blagdani

[uredi | uredi izvor]
datum bosanski naziv lokalni naziv
1. januara Dan nezavisnosti Češke; Nova godina Den obnovy samostatného českého státu; Nový rok
promjenjivo Uskrsni ponedjeljak Velikonoční pondělí
1. maja Praznik rada Svátek práce
8. maja Dan pobjede nad fašizmom Den osvobození
5. jula Dan Ćirila i Metodija Den slovanských věrozvěstů Cyrila a Metoděje
6. jula Dan Jana Husa Den upálení mistra Jana Husa
28. septembra Dan sv. Vjenceslava (Dan češke državnosti) Den české státnosti
28. oktobra Dan nezavisne Čehoslovačke Den vzniku samostatného československého státu
17. novembra Dan borbe za slobodu i demokraciju Den boje za svobodu a demokracii
24. decembra Badnji dan Štědrý den
25. decembra Božić 1. svátek vánoční
26. decembra Sveti Stjepan 2. svátek vánoční

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Informacije o Češkoj". Czech Foreign Ministry.
  2. ^ Velinger, Jan (28. 2. 2006). "Svjetska banka dodjelila Češkoj status razvijene zemlje". Radio Prague. Pristupljeno 18. 2. 2016.
  3. ^ "Edit/Pregled po državama". Imf.org. 14. 9. 2006. Pristupljeno 18. 2. 2016.
  4. ^ http://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2014/01/pdf/text.pdf
  5. ^ "Indeks kvaliteta života za 2014". Pristupljeno 18. 2. 2016.
  6. ^ "2011 Human Development Report" (PDF). Pristupljeno 18. 2. 2016.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Češka
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Češka&oldid=3558523"