Bijelo more
Bijelo more (ruski: Белое море, finski: Vienanmeri), zaljev je Sjevernog ledenog mora i nalazi se između poluotoka Kola na sjeveru i poluotoka Kanin na sjeveroistoku. U cjelosti pripada teritoriji Rusije, Republika Karelija. Površina mu je oko 95 000 km2.
Bjelomorsko-baltičkim kanalom je povezan s Baltičkim morem.[1]
Najveći zaljevi su Kandalakšanski, Oneški, Dvinski i Mezenski. Uz nekoliko manjih otoka najznačajniji su Solovetcki otoci. Prosječna dubina mora je 67 m dok je najveća dubina od 340 m izmjerena u Kandalakšanskom zaljevu. Temperatura Bijelog mora je vrlo niska. Vrlo brzi prijelaz između ljeta i zime odražava se i na toplinskim odnosima voda. Srednja temperatura u siječnju iznosi od -10 C° do -13° C dok su u srpnju temperature od 8 °C do 15 °C.
Petroglifi na Onjega jezeru i Bijelom moru | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Registriran: | 2021. |
Vrsta: | Kulturno dobro |
Mjerilo: | iii |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Pored Bijelog mora, u okrugu Belomorski, nalazi se jedno od najvećih nalazišta sa petroglifima u Evropi koji dokumentuju neolitsku kulturu u Fenoskandiji. Zajedno sa petroglifima na obalama Onjega jezera proglašeni su za svjetsku baštinu[2]
Lokalitet sadrži 3.411 figura raspoređenih u 11 grupa.[3] Petroglifi Bijelog mora uglavnom se sastoje od rezbarija koje prikazuju scene lova i jedrenja, uključujući njihovu pripadajuću opremu, kao i životinjske i ljudske otiske. Pokazuju značajne umjetničke kvalitete i svjedoče o stvaralaštvu kamenog doba. Petroglifi su povezani sa ostalim arheološkim nalazištima kao što su ostaci naselja i groblja.[4]
U glavnom gradu Karelije, Petrozavodsku, nalazi se nacionalni muzej Karelije sa posebnim odjelom u kojem je kamenje sa originalnim potroglifima i opisom.
- ↑ Bijelo more(ru)
- ↑ „Rusija, spomenici upisani na listu svjetske baštine”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 01. 2023.
- ↑ Petroglifi na Onjega jezeru i Bijelom moru - www.worldheritagesite.org - Pristupljeno 17.02.2023(en)
- ↑ „UNESCO: Petroglifi na Onjega jezeru i Bijelom moru”. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 19. 01. 2023.