Matsuo Basho
- Ovo je japansko ime; porodično ime je Matsuo.
Matsuo Basho (1644. - 1694.) je literarni pseudonim japanskog pjesnika poznatog po tome što je stvorio danas popularnu haiku poeziju. U svoje vrijeme Matsuo Basho je uživao veliki ugled kao učitelj poezije i imao veliki broj sljedbenika, ali je živio isposničkim životom u kolibi. Poznat je i po putovanjima širom Japana što je poslije dalo temelja špekulacijama o tome da je bio uhoda u službi šoguna.
| Matsuo Bashō (松尾 芭蕉) | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Matsuo Kinsaku (松尾 金作) 1644 Near Ueno, Iga Province |
| Smrt | 28. novembar 1694. (dob: 49–50) Osaka[1] |
| Pseudonim | Sōbō (宗房) Tōsē (桃青) Bashō (芭蕉) |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | pjesnik |
| Opus | |
| Znamenita djela | |
| Inspiracija | |
Biografija
urediPravim imenom Macuo Kinsaku rođen je kao samuraj te je stoga kasnije dobio i samurajsko ime - Macuo Munefusa. U djetinjstvu je služio Todi Jošitadi (Tōdō Yoshitada) koji ga je poučio o haikaiu, odnosno haiku pjesništvu. Pseudonim mu je bio Sōbō. 1666. umro je Jošitada te je Bašo odlučio napustiti svoj dom. Od 1667. živio je u Edu gdje je počeo pisati haiku pjesme. S vremenom je odbacio takav način života i posvetio se proučavanju zena, historije i kineskog pjesništva. Živio je u siromaštvu i od darova svojih učenika. Poznata je njegova misao da je čovjek velik onoliko koliko se u stanju sagnuti pri ribanju zahoda.
Stihovi
uredi|
Prastari ribnjak |
furuike ya |
Ljetnje trave.
Snovi o slavi
palih ratnika.
Vidio sam prvi snijeg.
Tog jutra zaboravih
Da lice umijem.
Noć proljetna.
Stabla trešnjina: s trešnjinih stabala
Zora silazi.
Izvori
uredi- ↑ Louis Frédéric, Japan Encyclopedia, Harvard University Press, 2002, p. 71.